Nije tajna da me Blog podsjeca na Zg i na Hrvatsku. Bolje reci na moj boravak u Zg. Zato jer na blogu stalno filozofiram i pokusavam objasniti neke stvari koje su produkt mojeg neproduktivnog razmisljanja i vrtenja u krug.
Vratio sam se u Zg prije par dana i skuzio da sam poceo opet previse razmisljati. I cim sam dosao u grad skuzio sam da nisam na istoj valnoj duljini s ljudima i da tu ne pripadam. Imigranti, ne vracajte se ovdje u ovaj balkanski zatucani svijet. Ima puno zatucanih ljudi i vani, ali nisu tako primitivni kao ovdje.
Ovdje dobre strane sigurno postoje, ali ja ih ne vidim. I ne želim se truditi da ih vidim. To mi je mucenje samog sebe. Sva losa iskustva u zivotu povezujem sa Zg i zbog toga mi se sve zgadilo.
Nakon tri mjeseca mukotrpnog rada 12h na dan i subotom i nedjeljom, sa 2-3 dana slobodna u cijela tri mjeseca u stranoj zemlji tesko mi se naviknuti ovdje. Jako tesko. Fali mi rad. Ali ipak mislim da mi sada treba odmor. I pod cijenu da potrosim sve pare koje sam zaradio. Jer bilo je toliko stresa. Ja kad sam u poslu onda ne mogu raditi nista drugo, samo posao i spavanje. Jer nakon 12h rada nemam vise vremena za nista drugo nego opustiti se i otici na spavanje. I sanjam posao i sanjam da su se dogodili problemi! I budio se s olaksanjem.
Boli li me srce? Ne znam. Ali osjecam povremeno nesto. Otici cu na EKG.
Razmisljao sam jer si nisam dopustao da budem ja. Danasnji svijet ocekuje da budes neko drugi. Malo je ljudi koji ce te prihvatiti onakav kakav jesi. Da dobijes dobrog komada za seks trebas odglumiti nekog drugog jer nitko ne gleda na osjecaje. Ali bas me briga. Isplati se biti ti zbog tereta koji skines sa sebe. Zapravo svi frajeri koji glume face i koji su veliki muski, su pickice ispod. Izigravaju face da prikriju nesigurnost. Umjesto da od temelja sagrade samopouzdanje.
Ocekujem od sebe nemoguce. To nemoguce ponekad i ostvarim, ali onda padnem od umora i treba mi dugo vremena da bilo sto zapocnem. Nekad se dogodi da ne uspijem, to djeluje na moje samopouzdanje i onda mi opet treba dugo vremena da se oporavim od depresije i da se izvucem iz zacaranog kruga previse razmisljanja koje nastaje zbog tih nerealnih ocekivanja.
Druzim se s puno straijim ljudima od sebe. I posto mi je uzasno vazno da se osjecam prihvacenim, moram paziti na sve sto kazem da ne bi ispao klinac i da ne bi bio gledan kao netko na nizoj razini. Zreo sam jako za svoje godine. I tesko mi je nac drustvo medju mladima koji su na istoj razini kao i ja jer su takvi mladi ovdje u hr rijetkost.
Kad sam isao na tecaj talijanskog, preskocio sam jedan stupanj jer nije bilo mjesta tamo gdje sam trebao ici. I bilo mi je tesko, sve sam ja to prosao, ali ni danas mi ta pravila iz gramatike nisu posve jasna. Znam za neke stvari, i kad pricam s ljudima dive se kako sam upoznat s tim stvarima i detaljima. A da me pitaju nesto jednostavno ne bi imao pojma. Isto mi je tako i sa samopouzdanjem.
Kao sto sam rekao, ocekujem od sebe puno previse. Kad uspijem, postanem umoran od tog prevelikog zadatka kojeg svladam vrlo dobro, kao i napredni stupanj talijanskog, naucim neke stvari, ali ono vazno znam tek odprilike jer nemam temelje, jer preskacem s 1. na 10. stepenicu. A tek kad ne uspijem onda krivim sebe i ispitujem se.
Zadovoljstvo nalazim u karijeri i u uspjehu. Jer mi to pomaze da upoznam nove ljude i da odem iz Zg. Karijera mi je vazna. Jer mi je velika razlika raditi kao konobar, da ne govorim radnik na farmi, jer imam osjecaj manje vrijednosti. Imao bi osjecaj da sam seljak, a da radim kao konobar, osjecao bi se kao da nisam dovoljno dobro obrazovan za nesto bolje.
Pruza mi se prilika da se maknem odavdje ako odem raditi na farmu u zemlju gdje vjerujem da bi nasao samog sebe. Zazirem od teskih poslova sa stresom jer mi je sad svega previse. Premoren sam. I karijera mi nije vise toliko vazna. Ne znam da li postoji posao koji odgovara mojem obrazovanju s minimalnom kolicinom stresa.
Dakle nema vise glume Brada Pitta i Michaela Vartana ili Romea. Isplati se biti to sto jesi zbog tereta koji skidas sa sebe. Naporno je hodati s tim teretom jer te kad tad izmori. A onda moze biti kasno jer mladost prolazi. Znam da je sad vrijeme da se izživim i da se pustim. A ne da jebote mastam kako bi vec volio imati djecu i da ako mi se dogode da bi to bilo super. Kao sam dogadjaj da. Ali to bi me unistilo.
I nema vise glume da sam 30-godisnjak i zreo na njihovoj razini. Jer koliko god je gluma dobra, uvijek stvarno stanje izlazi na vidjelo. Prema tome dopustit cu si da budem djetinjast sto god drugi mislili o tome. Koliko god da sam okruzen s vecinom ljudi koji su stariji od mene.
Sad zelim otici na odmor. Basrem na tjedan dana. Cak mislim i pod cijenu da potrosim sve novce koje sam zaradi preko ljeta, pa da moram nakon toga ostati u Zg. Samo mi jos fali da smislim gdje. Treba mi zenski dodir, masaza, naravni i seks. Razmisljam da odem na odmor s nekom kurvicom, dakle nema trudada dobijes seks, nema ocekivanja da budes frajer.
I nadam se da mi je sa srcem sve u redu.
I ne vjerujem u boga.
|