Danas je Romeo imao tesku automobilsku nesrecu. Romeo ce do kraja zivota pamtiti 09.08.2005.
Romeo je isao do sveucilista autom kako bi se raspitao da dobije diplomu iz spanjolskog jezika.
Romeo je proslih dana razmisljao o razgovorima koje je imao s ljudima koji su imali nesrecu zbog prebrze voznje. Oni su Romeu rekli da im je u momentu sijetamja s ceste zivot proletio pred ocima. Razmisljao sam kako je to kad ti se dogodi. Pokusao sam to zamisliti. Iskreno, zanimalo me jako kako je to. Ali molio sam Boga da mi se tako nesto ne dogodi.
I Romeo je slusao na radiju kako je jucer na otocima bilo ukupno 7 mrtvih u automobilskim nesrecama. I kako treba smanjiti brzinu.
Na obilaznici oko grada, vozio je po lijevoj traci. Romeo nije pio! Auto okruglog oblika (Ford Ka, manje moguce, ili punto, ili citroen) prestrojio se u moju traku centimetar ispred Romea. Romeo je zakocio, trubio i usmjerio volan prema lijevo kako ne bi udario auto (refleksno). Romeo je izgubio kontrolu nad autom i kako bi je uspio vratiti Romeo je zakrenuo volan desno. Auto je poceo plesati otisao je na desnu stranu prevrnuvsi se na bok, a potom i na krov. Sve se dogodilo u 5 sekundi.
U momentu kad je auto poceo plesati, Romeo se pitao hoce ili nece (prevrnuti se). U momentu prevrtanja, Romeo se sjetio situacije kad ti Zivot prodje pred ocima. Romeo je previse razmisljao i u vrijeme 100% zivotne opasnosti i iskrsnulo mu je pitanje kako je to kad ti Zivot prodje pred ocima. Romeo se sjetio M (cura iz proslog posta) i sestre K i opet M.
Auto se zaustavio na krovu. Ja sam bio naopako, neozlijedjen. Jedino mi je pojas za sigurnost sprijecavao da disem. Dosla je policija i hitna. Odrezali su pojas, i, vjerojatno i prvo auto sa straznje strane da bi mogli doci do mene. Izasao sam van, porezotine na laktovima, natuceno koljeno, glava citava, tijelo citavo.
Auto se zaustavio tocno na sredini prijelaza izmedju traka u drugom smjeru. Auto koji se prestrojio naglo pred mene otisao je. Bio je platinaste boje. Sjecam se jedino da je bio okrugli. Fuck!!! Sad mi je sinulo!! Pegeuot 206! I sjecam se njegovog (njezinog) lijevog zmigavca.
Otisao sam u bolnicu gdje su me pregledali i odmah pustili.
Telefonirao sam M i ona je vjerojatno bila u soku i nije znala sto bi mi rekla. Ja sam ocekivao da ce mi reci nesto emotivno i da ce mi reci da jedva ceka da se vidimo i da sam joj drag. Naravno, nisam joj rekao da sam mislio na nju u onih kobnih sretnih pet sekundi.
Cijelo vrijeme sam razmisljao o njoj jer mi fali toliko paznje i ljubavi. A pitanje hocu li to od nje dobiti. Sad je bila u soku vjerojatno, pa joj ne zamjeram sto nije rekla nesto emotivno.
Zasto mi se ovo dogodilo, ne znam. Mozda da sprijeci buduce nesrece koje bi se mogle dogoditi nepaznjom i da budem 100% oprezan uvijek. Mozda zato sto sam razmisljao o onome kako ti zivot proleti pred ocima, pa sam privukao takvu situaciju. Mozda zato da pocnem drugacije razmisljat o M i da ne ocekujem nesto vise od nje od prijateljstva i da pazim i da se ne zanasam previse da ne ostanem kratkih rukava po ne znam koji put.
Sva sreca da sam ovdje, 4 i pol sata nakon nesrece za kompjutorom i da mogu objasniti situaciju. Jer da sam na groblju ne bi ju mogao objasniti.
Zahvaljujem Bogu sto sam ziv!
|