Juicy Couture

Na današnji post me nagnao članak iz cijenjenog modnog časopisa Elle. Hrvatsko izdanje, ali pretpostavljam da se slična tema vrtjela i po stranim izdanjima, a i po drugim modnim i lifestyle magazinima.
Radi se o članku pod nazivom 'Ponovo putena' koji (ukratko) govori o tome kako je u modi (!) žensko tijelo s oblinama, a kako 'mršavice' više nikome nisu lijepe.
Evo citata koji me najviše fascinirao:
Punašne žene su ljubaznije i nasmijanije, a mršavice agresivnije i neugodnije.

Na stranu to što je industrija mode nametnula zaista ekstremne kriterije izgleda te što je javnosti redovito eksponirala neke uistinu bolesno mršave manekenke.
Na stranu to što će oni, koji me poznaju iz viđenja, ali ne znaju moje stavove, reći kako ja u biti branim sebe, pošto pripadam 'onima koje više nisu u modi' (da, mršavica sam).
Na stranu to što ovaj časopis nije namijenjen djevojkama moje dobi, ali što ću, danas mi se našao u rukama pa sam imala priliku vidjeti nebuloze tamo napisane. Sad mi je čak i žao.

Ali ono što me najviše šokiralo je to što se netko opet usudio reći da je nešto na ljudskom tijelu lijepo (ili kako su se oni izrazili, u modi), a nešto nije! Tko uopće određuje to? Neki modni dizajner? Kojemu je samo u interesu da se njegova roba proda, te on svojim izjavama podilazi onoj skupini žena koje su trenutno najviše diskriminirane, a istodobno i brojnije (one punašnije), te time dobiva medijski prostor i navodi te žene da ga počnu simpatizirati i kupovati njegove proizvode? Svodi li se sve samo na to?

(Da se izjasnim odmah na početku: nije mi namjera ovim postom nikoga povrijediti, uvrijediti ili se spustiti na razinu tih časopisa. Ovo je samo moj stav o jednoj temi o kojoj već duže vrijeme razmišljam i sada sam je odlučila pretočiti u post. U nekim dijelovima sam, u nedostatku riječi, pomalo generalizirala, ali ZAISTA mi nije namjera ikoga povrijediti, nego samo natjerati ljude na razmišljanje.)

Već je godinama poznato da je trend biti mršav, ali me začuđuje zašto je javnost počela reagirati tek zadnjih godinu-dvije. Prije su svi bili zaluđeni vitkom linijom, masovno išli na svaku dijetu koja je garantirala brz i lagan gubitak kila, a svi znamo da je mnogo žena, uglavnom tinejdžerica, svoju 'savršenu liniju' platilo životom. Ali, ja se tu pitam: što se dogodilo sa roditeljima, profesorima, odgajateljima tih djevojaka? Nije valjda moguće da su sve loše navike došle s televizije i iz časopisa? No o tome drugom prilikom.

As I was saying, godinama su ljudi bili zaluđeni mršavošću, kad najednom: bang! I trend se promijenio (da, ipak je sve to samo trend, već sutra se i to može promijeniti, no svejedno). I sve bi to bilo u redu, kada se ne bi stalno išlo u nekakve krajnosti. U ranim devedesetima su 'in' bila isklesana, atletska tijela, a krajem istih se pojavio trend mršavosti, i to ne bilo kakve, već one ekstremne (u stilu nisi-fora-ako-ti-ne-strše-lopatice), a sada, najednom, pojavljuju se manekenke koje pistom koračaju sa pokojim šlaufom na trbuhu, a zvijezde na crvenom tepihu ponosno pokazuju celulit. I što se događa? Zbunjeni smo. Jednostavno smo zbunjeni jer, htjeli, ne htjeli priznati, sve to utječe na nas, mlade djevojke sa još uvijek prisutnom krizom identiteta (neka se nitko ne uvrijedi, molim lijepo ), s još uvijek labilnim samopouzdanjem. Zar ti koji stvaraju te trendove ne razumiju da će, zahvaljujući njihovim suludim idejama, dio djevojaka i žena uvijek biti na neki način zakinut, proglašen manje lijepim? Zar će sad, nakon godina izgladnjivanja, djevojke najednom početi žderati kao manijaci ne bi li imale guzu kao J. Lo ili poprsje kao Scarlett Johannson? Ma kako da ne. Jednostavno: zašto ne bismo mogli svi biti lijepi, a ne da svakih pet godina u modu dođe drugi oblik ljudskog tijela? Koliko je to zapravo odvratno, tretirati ta ista tijela kao najobičniju robu na revijama, kao 'ovo je u modi i poželjno je da se nosi, a ovo nije'?

No, primjećujem još jedan problem: ooooogromna dvoličnost modne industrije. Jeste li možda primijetili kako se taj trend protiv mršavosti (ne samo protiv one ekstremne, nego i protiv žena koje su jednostavno tako građene) i veličanja oblina pojavio baš u vrijeme kada se počelo govoriti o pretilosti kao o problemu današnjeg društva?* Njušim li ja ovdje čisto ulizivanje? Sada, kada se gotovo nijednoj ženi ne da vježbati niti zdravo hraniti nakon cijelog dana provedenog na poslu, ajmo malo promijeniti ploču, tješiti ih (da, tješiti) kako su njihove predivne obline (čak ne ni one prave obline, nego nakupine sala na trbuhu i nogama koje nisu niti zdrave niti privlačne, a posljedica su nedovoljnog kretanja i previše onog odurnog McDonaldsa) pojam ženstvenosti (primjećuje li se to i ljubomora: ako ne možemo biti vitki jer nam se ne da vježbati, hajmo onda pljuvati po mršavicama) te da je upravo to ono što žena treba imati kako bi bila 'prava žena'? Upravo me taj termin 'prave žene' stalno izbacuje iz takta. Zar je neka muškobanjasta primitivka s grudnjakom broj 5 ženstvenija od elegantne, simpatične i inteligentne žene koja je sitne, dječačke građe? (Ovaj spoj muškobanjasta-ženstvenija je namjeran.) Tko uopće odlučuje što znači 'prava žena'? Ako već postoji neka definicija, ona zasigurno ne proizlazi iz tjelesnih atributa, nego iz onog iznutra.

*Ne govorim da su sve punije žene pretile, nego govorim općenito o današnjem stilu života mnogih ljudi, u ovakvom našem wannabe-zapadnoeuropskom/amerikanskom društvu.

Zaključak
Najviše pogađa (ne samo mene, nego ljude općenito, nadam se) neprestano određivanje kriterija ljepote. Tko tu koga? Tko na ovom svijetu ima pravo odrediti što je na čovjeku lijepo, a što ne? Što je IN, a što OUT?? Svatko ima svoje vlastite kriterije, to sigurno. I svi imamo pravo na različitost, kako mišljenja, pa tako i izgleda. Bar se nadam.

A djevojkama ću poručiti da postave svoja vlastita pravila, jer jedino ona vrijede, zar ne? Ionako će se uvijek naći neki sretnik koji će ih jednostavno morati poštovati. Hihi.


Pozdrav svim ženama (i onima koji se tako osjećaju!)!