Juicy Couture

U zadnje vrijeme državni vrh (ili kako god) priča o tome kako će dati pravo glasa na izborima nama mlađima od 18, tj. da će se dobna granica za to pomaknuti s 18 na 16 godina (ako sam dobro razumjela). Ja mislim da sa svog stajališta jedne 16-godišnjakinje mogu komentirati tu odluku. A uostalom, budući da se radi o meni i mojim vršnjacima, valjda se i nas treba pitati za mišljenje.
Dakle, moj odgovor na mogućnost da se 16-godišnjacima da pravo glasa je gromoglasno NE.
I to iz više razloga.
Prvi razlog je taj što zaista malo nas tinejdžera gleda Dnevnik svaki dan u 19.30 i većina njih nema pojma niti o aktualnim događanjima u politici niti o stvarima tipa 'koji političar zaslužuje postati šef države, a koji ne'. Znamo ono najosnovnije: da je predsjednik Vlade Sanader, predsjednik Sabora Šeks, predsjednik države Mesić, možda znamo i ponekog ministra (i to zahvaljujući nekim glupim aferama, tipa ono 'Kiro prosviro', YouTube i ta sranja)...i to je to, to je naše premoćno znanje o politici, i oni bi nama tako neinformiranima i nekompetentnima dali da odlučujemo o daljnjoj sudbini RH. Hm... A zapravo, to nije nikakvo čudo (da smo tako politički neobrazovani) jer nas zapravo boli briga za politiku i išta vezano uz nju. Hvala Bogu da je tako, jer će nam za desetak godina (i nadalje) to postati svakodnevica (htjeli mi to ili ne) pa zato uživajmo dok možemo, bez opterećivanja nama nebitnim stvarima.
Drugi razlog je taj što, usprkos tome što bi neki možda htjeli izlaziti na izbore, u mojoj/našoj dobi ima bisera koji su na razini dječjeg vrtića, a možda još i niže. Postoji velika vjerojatnost da bi oni na izborni listić, umjesto da zaokruže broj pored imena kandidata, napisali 'ANA+PERO' ili 'PUNK'S NOT DEAD' ili nešto slično. Dobro, sad možda malo pretjerujem. Ali zaista, mislim da su izbori stvar koja zahtjeva određenu dozu odgovornosti. A kako tu odgovornost povjeriti djeci koja se ne mogu s njom nositi? Zar će dio glasova prepustiti mladim ljudima koji na to glasovanje ne gledaju onako kako bi trebali gledati? Da izvršna tijela budu stvarno sigurna da će samo oni koji stvarno žele i mogu izaći na izbore to i učiniti, mogli bi nam davati neke psihotestove ili jednostavno – porazgovarati kratko sa svima, i onda vidjeti koga će slati iza onih kartonskih pregrada koje te štite od pogleda sa strane i koje će osigurati tajnost vašeg izbora.
Kao treći razlog ću navesti već spomenutu neinformiranost mladih o aktualnim zbivanjima na političkoj sceni. Ja sam, vjerujte, neko vrijeme čak pokušavala shvatiti što se, kada, kako i kome događa, ali, uz sav trud, nije mi uspjelo. Em se spominje previše ljudi koje nikako ne mogu upamtiti, em se često spominju i neki događaji od prije 10-ak, 20-ak godina, npr. Domovinski rat i razne epizode iz tog razdoblja. Tada dolazim do zaključka da sam očito previše propustila, jer sam u doba rata bila beba u pelenama. A da ne spominjem da se često spominju još stariji događaji, npr. iz doba socijalizma, a ponekad se upletu neki još stariji, kao anegdote iz Drugog svjetskog rata. Još malo pa će političari (a skup s njima i mediji) početi raspravljati o tome kako trebamo tražiti ratnu odštetu od Kine i Kazahstana jer su neki prastari narodi koji su iz srednjoazijskih zabitnih predjela tih dviju zemalja došli u Europu i napdali ove prostore prije kojih tisuću godina. Mizerno.
Sve u svemu, ne bih se slagala s prijedlogom da se snizi dobna granica za već mnogo puta navedene stvari. Naravno, da se to i dogodi, tko voli nek' izvoli. Ali znam koji je moj stav: drž' se podalje od svih tih političkih zavrzlama, barem sljedeće dvije godine. Tada, kad budem punoljetna, valjda ću već sama znati što ću i kako ću.