savršenstvo gubljenja slobodnog vremena

27.12.2006., srijeda

Sasvim obican naslov za kraj

.....sjedim ispred monitora na kojem je otvoren blog i opcija za novi post....i razmišljam što da napišem....jer sam naslov vec da naslutiti da nema sretnog završetka......
no kao što je obicaj krenimo redom.....

S obzirom da se bliži kraj godine treba napraviti pregled što se desilo u proteklih 12 mjeseci....što dobroga što lošega....
Prvih 6 mjeseci proteklo je jako brzo.....bez nekih vecih i znacajnih događaja.....dani su uglavnom prolazili tako da sam radio na poslu......a ostatak....dana (ne baš cijeli ostatak) provodio na iskrici.....i na netu....
tu bi izdvojio.....da sam upoznao jednu sadašnju prijateljicu.....s kojom sam ostao još uvijek u dobrim odnosima......(samo prijateljskim)......i gdje sam našao svoju virtualnu ljubav.....s kojom sam se dopisivao više od pola godine....gdje smo izmjenili milion poruka....izrekli milion osjecaja.....zbližili se do te mjere.....da smo bili kao jedno......i gdje smo konacno se dogovorili da se sretnemo.......mogu reci da u to vrijeme nitko nije bio sretniji od mene......ali onda je sve krenilo nizbrdo......

Nakon jedne po meni bezazlene krivo protumacene poruke......ocito poslane u krivo vrijeme.......nestala je moja virtualna ljubav.....sve je nestalo u trenu.....svih šest mjeseci palo je u zaborav.......nastao je kraj.......
Ni sam ne znam kako sam prešao preko tog šoka.....iako sam postao svjestan da sam se upustio u nešto što po nekim mjerilima i nije normalno....da se zaljubljuješ u nešto virtualno....izmišljeno.....

al dobro život ide dalje.....

sva sreca u to vrijeme sam upoznao jednu djevojku (koja je vec opisana u mojim prijašnjim postovima).....koja mi je bila jako simpaticna....i uz koju sam ponovno osjetio neki mir....i razumjevanje.....iako njeno razumjevanje za mene nije baš bilo najbolje....baš to što smo bili toliko razliciti me je privlacilo kod nje......al eto i to je završilo......sa tužnim krajem.....

al dobro život ide dalje....

kako se bližilo ljeto veselio sam se godišnjem odmoru i odlasku na more.....jer stvarno mi je bilo potrebno opuštanje u bilo kojem smislu....i fizicko i psihicko....
no da i ta prica ne bude sa hepi endom......dešava se sljedeca situacija......igrom slucaja tjedan dana prije pocetka mog godišnjeg.......rasjekao sam glavu......
nakon traumatolugije i šivanja.....ispoznaje da ne smijem na sunce i ne smijem mociti glavu.......opcija more.....odlazi u zaborav......al dobro to i nije toliko strašno.....jer ipak realno gledajuci....neki si ne mogu ni priuštiiti odlazak na more.......znaci.....uštedio sam si novac........hehheeh ali da ne bi bilo nešto pozitivno u svemu ovome......taman kad sam mislio te novce preusmjeriti na kupnju neke stvari....koja bi mi donjela barem neku zadovoljštinu......pokvario mi se auto.......i lijepo 3200 kn.....ode kao da ih ni nije bilo......

al dobro život ide dalje.....

nakon frustrirajuceg ljeta.....priznajem dešava se nešto lijepo......s obzirom da sam još uvijek bio na iskrici.......upoznajem jednu djevojku.....s kojom nakon kraceg dopisivanja dogovaram susret u živo......mislim tu i nije ništa neobicno da ta djevojka nije iz Rijeke....i cinjenica da nas djeli samo 500 km....ne stvara određene probleme......no tu se stvarno ne mogu ništa požaliti jer se iz svega ovoga razvilo jedno prijateljstvo koje je rezultiralo.....njenim posjetom kod mene....i još jednim mojim odlaskom kod nje........

al moram nešto priznati......jedino što mi je tu stvaralo problem je ona spoznaja.......da bez obzira što sam dobio jednu divnu prijateljicu.......opet sam ostao sam.....opet se javlja onaj osjecaj praznine kad nemaš koga zagrliti.....kad nemaš s kim popricati....kad nemaš osjecaj da netko misli na tebe......

al dobro život ide dalje.....

i još sad da opišem zadnji slucaj......
slucajno preko jednog foruma.....stupim u kontak sa jednom djevojkom.....ali ovaj put totalno ne zainteresiran....i bez volje za bilo što.....uglavnom....dopisujuci se......odlucim joj dati broj mobitela....i tako stupimo u kontakt......i sad tek krece prica......s obzirom da ona ima opciju unlimited.......naši razgovori su se vodili.....vjerovali ili ne po nekoliko sati......pricali smo o svemu i svacemu....i nakon njezinog uvjeravanja kako sam ja njoj super u svemu.......i da joj se sviđa i moje razmišljanje i moja prica i sve.....odlucimo se na sastanak uživo......moram naglasiti da sam joj ja rekao da ja nisam neki maneken i da ne ocekuje nekoga za kim djevojke padaju u nesvjest....ona je rekla da njoj izged nije uopce bitan......(ovo pišem jer ni meni nije izgled bitan,al se izgleda kod nje ispostavilo da je).....
nakon susreta u živo.....i nakon ugodno provedenog vremena na cugi u kaficu......(moram priznati....cura je po mom jako lijepog izgleda).....svatko je otišao kuci......uz izjavu na rastanku da sam joj ok....i da ce mo se još cuti.......
ali
naravno.....kao i sve do sad ni ovo nema hepi end.......uglavnom....nakon tog sastanka.....ta djevojka više niti ne odgovara na poruke....pozive......jednostavno.....više ni traga njoj.......(znaci ipak joj moj izgled nije bio odgovarajuci...jer sve ostalo joj je ok)......

eto.....to bi bilo što se tice osvrta na događaje koji su po meni obilježili moju prošlu godinu.....
al sad bi još samo napisao da riješm neke nedoumice za eventualno one koji ce ovo procitati.....
vjerujem da ce neki pomisliti.....pa što bi on htio......u godini dana upoznao je tri djevojke.....(ili imao je tri prilike).....moram reci da ja do sad i nisam imao neke posebne prilike....tako da sve ovo u kratkom vremenu i sa takim završetcima je djelovalo samo frustirajuce....nikako dobro......
jer moram reći.....lijepo je imati prijatelje....pogotovo nove prijatelje.....al još je ljepše kad imaš neku odobu koju voliš.....i kojoj si spreman pokloniti sve od sebe.......tu je velika razlika....
al eto kod mene je uvijek bilo tako da sam uvijek imao samo prijatelje.....
i moram priznati da je slaba utjeha kad ti netko skroz govori.......ma bit ce bolje....vec ce neka naici i za tebe......jednostavno.....ne znam više na koji nacin prihvatim takve izjave......jer sve mi to vec ide (tamo negdje)........

kao što sam jedno vec napisao.......jednostavno samo želim da i ja mogu o necemu lijepome napisati.......da i ja napišem kako sam sa svojom djevojkom zagrljen šetao i smijao se......
da napišem kako samo je obradovao sa necim......kako sam je docekao i strasno poljubio......

al izgleda da je to još daleka buducnost....

i za kraj bi samo još zahvalio svima koji ste odvojili trenutak vremena da bi procitali ono što sam ja napisao.....i što ste ostavili koji komentar.......

ja se za sad stavljam na opciju stand by.........i cekam kad cu moci napisati nešto lijepo......


svima sretna nova godina.....budite sretni i veseli........uz ispunjenje svi želja koje si sami zaželite.....


P.S. ne da mi se ispravljati tekst......ako ima koja greška......sorry......
- 18:29 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kad je ljudima dosadno, dosadno im je ponajprije stoga što su
dosadni sebi samima.








Klikni za moj mail!

Moj ICQ No : 311 008 842


online







Linkovi

zašto sve ovo

puno ljudi je otvorilo svoje blogove iz raznih razloga
eto isto tako i ja iz jednog razloga sam htio ostaviti
barem jedan trag u izgubljenom vremenu

coolroflkissbangburninmaddeadgreedyheadbangmadmouthwashnutpartysmokinthumbupwavecerekblablazijevzalivensmijehpuknucunjaminamcormahludzujo





Beautiful


Everyday is so wonderful
Then suddenly
It's hard to breathe
Now and then I get insecure
From all the pain
I'm so ashamed

I am beautiful
No matter what they say
Words can't bring me down
I am beautiful
In every single way
Yes words can't bring me down
Ohh no
So don't you bring me down today

To all your friends you're delirious
You're so consumed
In all your doom
Trying hard to fill the emptiness
The piece is gone
Left the puzzle undone
That's the way it is

You are beautiful
No matter what they say
Words can't bring you down
Ohh no
You are beautiful
In every single way
Yes words can't bring you down
Ohh no
So don't you bring me down today

No matter what we do
No matter what we say
The sun will shine your way
'Cause you are beautiful today

Everywhere we go
The sun won't always shine
But tomorrow's another day
So keep on looking to the sky

We are beautiful
No matter what they say
Words can't bring us down
Ohh no
We are beautiful
In every single way
Yes words can't bring us down
Ohh no
So don't you bring me down today

Don't you bring me down today
Don't you bring me down
Today


Christina Aguilera





Moj prošli život


PREMA TIBETANSKOJ ASTROLOGIJI:


U prošloj inkarnaciji rodili ste se, prebivali i radili na Tibetu, u razdoblju od 1416. do 1482. godine.

Baveći se filozofijom, puno ste lutali po drevnom Tibetu, sve u nadi da ćete pronaći vlastiti smisao u životu. Čuli ste i vidjeli mnogo, štoviše imali i vlastite sljedbenike koji su prihvatili i širili vaše učenje o vječnoj istini i sreći. Iako vam je bilo ponudjeno da započnete raditi na samom carskom dvoru - vi ste to uljudno odbili i nastavili skromno živjeti.

Tijekom svog rada i izučavanja - susreli ste se i upoznali sa predstavnicima drugih civilizacija, koju su vam ispričali o nepoznatim svjetovima i planetama. Život ste okončali tragično, tako što ste slučajno nabasali na tigra, koji nije imao nimalo razumijevanja prema vama. No, vi ste vlastitu smrt prihvatili vrlo mirno i kao neminovnost koju ne možete izbjeći.

U sadašnjoj egzistenciji trebali biste imati što više djece (odnosno, najmanje troje ili četvero), jer je vaš osnovni zadatak objasniti život i njegove tajne mladim ljudima. Pritom nije važno koju ćete profesiju ili religiju izabrati i poučavati... Ako ne uspijete ostvariti svoju karmičku zadaću tada ćete se opet morati reinkarnirati.


Kad Nestaju Blogeri



kad nestaju blogeri
kao da se ruši
cijeli jedan brižljivo tkani svijet i
riječi nestaju kao nošene rukom
i prazna stranica ili
nekoliko tek pozdravnih riječi
ubod je u moje srce
krvarim
hvatam sjećanja
kao blještave leptire
u oko svoje spoznaje
trudim se prizvati
osjećaje i mirise
nikada ne uspijevam
nikada u potpunosti
pitam se gdje je nestao
pitam se gdje je nestala
i tako mi gadno nedostaju
ti njihovi izmaštani svjetovi
i tako mi nedostaju njihove
priče i pjesme
i ništa se ne može učiniti
samo ostaje tiha nada
u ponovni susret
daleko u
izmaštanoj
blogozemlji


carrolsmith.blog