Prva Amerikanka s Pulitzerovom nagradom za roman

Američka književnica Edith Wharton (1862-1937) prva je dobitnica nekoliko visokih priznanja kojima je prokrčila put ženi prema stvaralačkoj punopravnosti: prva je autorica kojoj je pripala Pulitzerova nagrada za roman, prva je žena s počasnim doktoratom za književnost uglednoga američkog Sveučilišta Yale, prva je redovita članica Američke akademije umjetnosti i književnosti.
Čitatelji Večernjega lista moći će se uvjeriti u eleganciju njezina stila i tematske osobitosti njezine proze kojom se uvrstila među najbolje američke romanopisce i pripovjedače 20. stoljeća od sutra kad u nizu ljubavnih romana trećega kola Večernjakove biblioteke izlazi "Doba nevinosti" (preveo Omer Lakomica), suptilan roman o onemogućenoj ljubavnoj vezi u najvišem aristokratskom društvu "staroga New Yorka" strogih normi ponašanja i neoborivih konvencionalnosti, u kakvu se i autorica rodila i odrastala. Edith Wharton i jest najcjenjenija po hrabru književnom portretiranju američkih visokih krugova na prijelazu 19. u 20. stoljeće, kad se bogatašima "s pedigreom" pridružuju vulgarni novi bogataši, trgovci, mešetari, vlasnici željeznica, bankari koji nezaustavljivo ruše stare običaje uspostavljajući nova pravila igre.

Odgojena tek da bi bila dobra supruga, Edith je unatoč tome zarana iskazala bujnu individualnost. Prve je pjesme objavila u 16. godini, ali je ipak trebalo proteći još punih 20 godina do njezine prve knjige kraćih proza. Tada je već bila udana za 12 godina starijeg Teddyja Whartona, koji će joj poslije uzeti dobar dio novca da bi uzdržavao ljubavnicu u Bostonu. Brak se počeo raspadati, Edith se sve više ostvaruje kroz pisanje. Prvi roman "Dolina odluke" objavljuje u 40. godini, a od tada radi nevjerojatnim ritmom: gotovo svake godine tiska jednu knjigu. U međuvremenu i sama, tek u 46. godini, otkriva što je prava ljubav, kad u Parizu (u kojem je desetljećima živjela, a 1937. i umrla) susreće budućeg ljubavnika Mortona Fullertona. Za Prvoga je svjetskog rata zdušno pomagala izbjeglima i ranjenima, a poslije rata je u svojim pariškim salonima ugošćavala znamenite ljude, od Teddyja Roosevelta, preko Francisa S. Fitzgeralda do Ernesta Hemingwayja.

Književno i načinom života bliska prijatelju i mentoru Henryju Jamesu, drugom velikanu američke književnosti koji je minuciozno oslikao istu društvenu sredinu, Edith Wharton je, osim u "Doba nevinosti", vrhunske stranice ostvarila u romanima "Kuća veselja", "Ethan Frome", "Greben", "Običaji zemlje" te autobiografskim uspomenama "Pogled unazad".