KILL BILL VOL. 2 QUENTINA TARANTINA

NEBITAN FILM



Da je Quentin Tarantino osumnjičeni zločinac, a "Kill Bill Vol. 2" njegov upravo počinjeni zločin, dvije stvari sluđivale bi istražitelje i forenzičare koji bi pretraživali mjesto zločina i secirali sada već zaokruženo "tijelo" "Kill Billa".

Prvo, zašto je nakon šest godina pauze Tarantino snimio "Kill Billa"? Zašto je filmaš koji može izabrati projekt koji poželi odlučio snimiti charlesbronsonovski film osvete – jedan vrlo dobar charelsbronsonovski film osvete, ali opet, ništa više od toga. I drugo, zašto taj charlesbronsonovski film osvete traje nebuloznih četiri sata? Svakom drugom redatelju – iz sedamdesetih, osamdesetih ili devedesetih – ovakav film trajao bi 90 minuta: nakon stravičnog pokolja obitelji preživjeli otac osvećuje se svakom od četvorice ubojica, odjavna špica – i gotovo! Ako bi scene osvete bile malo elaboriranije film bi trajao 100 minuta! No Tarantinov film s "preživjelom nevjestom" traje gotovo 240 minuta... i gledamo ga već godinu dana.

"Kill Bill" jednostavno nema "logike". Nakon "Reservoir Dogsa" i "Pulp Fictiona" - dvije izvanredne, "šekspirijanske" drame poslije kojih su se svi pitali "što mu je još ostalo", Tarantino je snimio autorski vrlo zrelu "Jackie Brown". S "Kill Billom" Tarantino se vratio na početak. Mamutski, dvodijelni film osvete ne izgleda kao četvrti Q.T.-film, već kao prvi; kao manje značajan, ekstravagantni filmić koji je prethodio "Reservoir Dogsima" - stvarnom debiju. U autorskom smislu Tarantino se vratio ravno u videoteku, među svoje najinfantilnije filmske maštarije. Rezultat nije porazan – "Kill Bill" se može gledati kao jedan zabavni eksperiment – no kada se povuče zadnja crta ovo je samo film s nekim dobrim žutim trenirkama, nekim "guba" autima, i tek s jednim jedinim pravim likom, Michael Madsenovim "Buddom". Nakon što “Budd” uđe u film shvatite kako je Tarantino velik autor... te kako mu je "Kill Bill" zapravo nebitan film.