STanje uma

NOSTALGIJA, zajebana stvar

ISPOD SUNCA ZLATNOGA....


Ispod sunca zlatnoga blista riva najlipša
Na planeti malena, al' u srcu najveća
Puna duša radosti kad ti šapnem
Grade moj

Dok te maze oblaci, i kad ti bura zazviždi
Isto takaješ mi sve niti s tobom spletene
Puna duša jubavi kad ti šapnem ime
Splite moj.

Zauvik si tu u mojim mislima i grudima
Dok kroz plač i smij
Lipotu poklanjaš svim ljudima


Kad bi svako jubi te samo pola od mene
Tvoja lipost kamena još bi jače zasjala
Puna justa jubavi kad ti šapnem ime
Splite moj

Zauvik si tu u mojim mislima i grudima
Dok kroz plač i smij
Lipotu poklanjaš svim ljudima


Dok te truju sile zla
Znaj da čuvat ću te ja i slični meni
Moja ljubav bit će štit, naša ljubav bit će cvit
Samo kreni, rasti i cvitaj....

Udri brigu na veselje

Malo san švrljala po blogovima da vidin kako to izgleda... I skužila da je ovde prosjek 15,16 godina i da svi blogovi imaju neke ful kul dodatke... A od mene ništa, nisan ja za to. Tu i tamo možda koja preporuka, definitivno stihovi pisama, a ovo ostalo sranja i pizdarije u mojoj glavi. Pitanje je koliko ću dugo ovo pisat, jer san poznata po tome da mi stvari brzo dosade.A, šta bude bude. Još san primjetila da ima masu psihodeličnih-menenikonerazumi-depresivnih blogova. Dajte ljudi, svi imamo svoje crnjake u životu, al mladi smo...triba izlazit, opijat se, zabavljat...Popijte kavu,zapalite duvan ili šta već, napišite post i izađite vanka!!! Svit možda je u kurcu, al jebi ga, jedini je koji imamo... Iskoristite ga:)

MUST SEE...

'Šutka - knjiga rekorda'
dokumentarni, 78min
r. Aleksandar Manić
Republika Češka, SiCG

U ovom simpatičnom dugometražnom dokumentarcu, redatelj i scenarist Aleksandar Manić brižno ocrtava jedan zatvoreni mikrosvemir živopisnih likova i suludih običaja. Maleno makedonsko mjesto Šutka, poznato i kao 'Sretna Dolina', najveći je i neslužbeno glavni grad Roma. U Šutki je najvažnije biti šampion (čega, nije bitno). Organiziraju se tu boks mečevi i borbe pretreniranih gusaka, traži najbolji pjevač ili najbolji mesar, najvitalniji starac ili čovjek s najviše odijela. Jedno od bitnijih natjecanja je ono u turskoj glazbi (i to ne u sviranju, nego u puštanju glazbe, pri čemu se najviša ocijena dobiva ako natjecatelj uspije rasplakati publiku).
Ne radi se u filmu pritom o nekoj ozbiljnijoj analizi ciganske kulture, već o simpatičnom nizanju sve nevjerojatnijih likova, društvenih običaja i prizora svakodnevnice u Šutki. Kroz kombinaciju raznih tehnika snimanja i prikladno afektiranu naraciju Dr. Kolje, 'najboljeg pecaroša u Šutki', poznatog već iz filma 'Crna mačka beli mačor' Emira Kusturice, autor postiže bajkovit, gotovo mitološki efekt. Odabrani pristup, usprkos ponekoj natruhi isforsiranog sarkazma neprimjerenog materijalu, prikazuje mjesto kao izgubljeni felinijevski svijet, a njegove stanovnike kao uglavnom simpatične pojave koji funkcioniraju po nama gotovo neshatljivim društvenim kodovima (od fascinantne predanosti luckastim natjecanjima pa do staračke opsjednutosti vitalnošću). Pomaknutosti filma i ludizmu cjeline pridonosi i glazba, kombinacija ciganskih napjeva, turskog folka i Rotinih soundtracka Felllinijevih filmova.
Jedna od zanimljivijih crtica je ona o najpopularnijem pjevaču iz Šutke, u kojoj se on vraća svom starom tektopiscu koji riječi pjesama navodno prima direktno od Boga, ili u kojoj iznosi svoje razumijevanje za piratski zanat ('Jest da gubim dosta novaca, ali moraju ljudi od nečega živjet').
Ukratko, riječ je o simpatičnom, fino režiranom i montiranom dokumentarnom mozaiku u produkciji Cabiria Filma (vjerojatno je i kuća dobila ime po Fellinijevoj Cabirii, liku koji, poput stvarnih ljudi iz Šutke, usprkos svemu zadržava svoj beskrajno vedar pogled na život).
Riječima Dr. Kolje: 'Šampion možeš biti samo u Šutki.'
(skinuto sa ZFF-a)

Skinuto zato da ako iko pogleda ovaj blog da potraži taj film jer je jednostavno prožet optimzmom.... Nešto što se u svakom slučaju isplati pogledat. Dok budete gledali sitite se da se radi o fucking dokumentarcu....Ne mos virovat da tako nešto jošpostoji na ovoj našoj kugli.. Gledala san to na ZFF-u 2005. i od tada san u potrazi za tin filmom...I pronašla ga ima par dana!!! Na eMule-u za one koje zanima.... Enjoy

Sonja Senjanović-Peračić:
"Uvik mi je tovara bilo žaj. Tukli su ga brez duše nogon svon forcon u trbuj, on ni glasa ne bi ispustija. Čudila san se njegovon pogledu u prazno, očiman velikin, koje nisu nikad zasjale. Na pleća svoja težaka bi nosija od kojega je pusti bubac dobiva i koji ga je puten do poja svaku malo oštrin šprajkon bada. I kad bi mu težak jist dava, ni s ušiman mrdnuja ne bi, spustija bi glavu i jia s nikon nakupjenon tugon. I ka da je unaprid zna - platit ću buletu i za ovo ča jin. A ko će znat kad je počela sva ta njegova muka, i ko mu je nesmijeno prokleja rod, i ko je tovarima zanavike u očima ubija sjaj."

ej vapore, nisan tamo di je meni misto...

Ljudi moji pere me nostalgija u svih 16!!! Ludin pomalo... Oću doma! Oću sunce, more, Split, Teracu Bambu, Plavca i ostale kafiće, oću šetat po plaži, pit pivo na sikama, oću svoju ekipu i pijančevanja do jutra, Dom mladeži, Zanat i benzu....
Sve šta triban napravit je dat ispit u petak i onda via Spalato... A to već postaje mission impossible jer apsolutno sve radin, a samo ne učin... Ima ko injekciju motivacije i odgovornosti? Dobro bi mi došla!

...

¨Ko suludi kompas ja lutam prostorom
Sam sa sobom i svojim mislima
Zaokupljen tobom i pun nekog besmisla
Na putu s kojeg nema povratka...

intro

Ne znan ni sama šta me potaklo da otvorin ovaj blog... Vjerojatno činjenica da radin sve samo da ne učin za ispit koji se opasno približava dok moje moždane vijugice održavaju stanje vegetacije. Sviđa mi se ova shema, pišeš šta ti padne na pamet, ionako to niko ne gleda, a ako i gleda totalno si anonimus. Nešto ko sindrom pipničara:), sve mu ispričaš,izjadaš se, jer te boli k šta on to zna, a on te ionako zaboravi jer si za njega još jedan u nizu.... Nije loše. Probat ću, pa kako mi se bude dalo... Moj private ispušni ventil...