.

ah..Božić je sve bliže i bliže. Ne trebam i ne želim ništa.
Opet sjedim na istoj stolici... pisajući post s istim osjećajima koji su me obuzimali prije nekoliko mjeseci.
I znam da sam glupa. I znam da sam naivna. I znam da će mi se opet dogoditi ista stvar s nekim drugim. Jer ja znam razmišljat samo srcem, a ne mozgom. I tako mi i treba. Kad bi imala hrabrosti ubila bi se.
Bliži se božić, ja sam svoj poklon dobila upravo danas. Nije mogao bit ljepši. Čestitam čovjeku koji me mjesec dana gledao u oči.. i lagao mi.
Ali dobro... ni prvi ni zadnji put. Proći će mene to. Možda ne danas.. možda ne sutra.. niti za mjesec dana.. niti za tri.. ali jednom hoće. Žao mi je što sam si dopustila da uopće i dođe do svega ovoga. Jer sam opet ispala naivno glupo govno... što i jesam.