Riders Of The Storm

srijeda, 16.03.2011.

nikako da shvatim

jucer je bio neki ispad, moj se prilicno bahato i ruzno razgovora sa mojom starom koja je dosla iz bolnice jucer , a i ja nisam nesto bolje prosla.
i ja mu danas kazem ok mozda sam ja zajebana i zlocesta ponekad ali cemu takav ton sa mojom starom koja je sva sjebata od operacije koja nije nis lose mislila?!
moja stara zna bit naporna al opet zar nisu sve takve ?
i on kaze da kaj kurac da mu samo bukvice drzi i da je puko.. ja reko ok, dosla je iz bolnice, ima karcinom mogao si imat malo razumjevanja,.
ne.. pa zasto pobogu ?
ne znam bas se osjecam prilicno jadno , nisam bijesna.. bas onako, wtf..
mislim ok je biti iskren i reci sto mislis ali zar nema postovanja prema starijima ? zar ne bi covjek trebao znati kada stati na loptu i zaustaviti se?
onak ovo dans je fakat veliko razocaranje za mene, i zalosno je to da osoba s kojom jesam pokaze to totalno ugly stranu bas tada kada ne treba.

svi mi imamo dobre i lose dane, i dobre i lose strane, ali nekako sam ocekivala da osoba iznad 25 godina zna kako kada i gdej reagirati i kome sta moze reci.

utorak, 15.03.2011.

prije svega otisla sam na posao sa skroz napako obucenim gacama, svjesno napaoko mada ni sama ne znam zasto, i to ne samo na da mi je etiketa virila nego mi je i guzica bila na pici. strahota - i ne primjetih tek do prije sat i pol. da se covjek zapita what's wrong?!

onda sam shvatila da je to odraz mene same trenutno sva naopacke , upravo onakva kakva ne zelim biti, previse se brinem, previse se pitam, previse zelim kotrolirat, previse analiziram i na kraju sam totalno nezadovljna sa poprilicno stvari..
i sad se ja pitam gdje je bio trigger koji je mene tako okinuo da sam to sto jesam ?

mozda brak? who knows!
prvi brak , bila sam bezbrizna, opustena, pozitivna, vesela - isto sam imala polusran posao ko i sada tako da to nije utjecaj a ni finacije m i nisu bile ni tada bajne. bila sam zadovljna s malim stvarima, i puno manje sam imala svoje unutranje monologe, dok bi se vozila autom, prije sam blejala kroz prozor, promatrala ljude ,natipise, pjevusila , smijala se..

sada sa istim problemima- u drugom braku- ( finacije i bla.. ) vozim se autom i pricam sama sa sobom, postavljam si pitanja i dajem si odgovore, pa opet ispocetka. vrlo daleko od nekog kreativnog brainstorminga, samo ubijanje zelje za zivotom.

povremeno se vratim pa se opustim i budem takva kakva sam bila i onda - rez - i nema opcije undo...nema .. samo tupost i idemo dalje u novi dan.

pa se pitam zasto si ja to radim sve ?
eto opet se pitam i imam cak i odgovor spreman , control..control.. ne zelim to.. hocu postavit pitanje bez odgovora mirna i zadovoljna..

hocu ne razmisljat o pizdarijama koje muce sve ljude oko mene , hocu primjetit okolinu, prirodu, ZIVOT , a ne probleme

i sve to zvuci tako jako jednostavno a ustvari je tako jako tesko..

sve mi je naporno i sve mi je tesko.. mozda fakat trebam dobrog psihijatra.. ili on treba mene ? :D

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv