Slučajna prolaznica
25.07.2005., ponedjeljak
...
|
Srušilo se sve … Opet ispočetka… Muka mi je … |
13.07.2005., srijeda
...
|
Nemam ništa protiv novih ljudi u mojoj radnoj sredini i sama sam nekad bila nova. Sad sam već «stara» i stalno mi dolaze novi ljudi koje treba obučavati i učiti poslu. Ni to mi nije teško i tako mi je davna želja biti učiteljica pa se mogu igrati sada :) s novim ljudima. Jedino ih ne mogu ocijeniti, što je možda i dobro, jer ne znam tko bi kod mene dobio prolaznu ocjenu. Ljudi dolaze, a da ništa ne znaju. Neki čak traže razliku u računu i fakturi, misle da su to dva različita dokumenta. To sam jedva shvatila jer bilo mi je čudno da sve nekako ide kad pričam o računu, a kad spomenem fakturu gledaju me blijedo, a ne pitaju ništa. Pa pitajte ljudi, nije sramota pitati. A ima i onih koje kad pitam je li im jasno, mudro klimaju glavom ,a za par minuta utvrdim da im skoro ništa nije jasno, a šute. E s takvima nemam volju raditi. Ovo pišem jer sam konačno dobila osobu koja izgleda ima nešto u glavi, nije joj neugodno pitati kad nešto ne zna ili kad negdje zapne. A ta osoba je na praksi kod nas u firmi i još nije ni školu završila ,a ide joj bolje nego mnogima do sada. Čim završi školu, dovlačim je ovdje. Još samo godinu dana moram izdržati. |
11.07.2005., ponedjeljak
Mašta
|
Svi nešto broje do godišnjeg ili do mora, a ja još ne brojim iako nije ni meni ostalo baš puno. Ali ove godine nemam osjećaj ni da je ljeto, a o godišnjem da ni ne pričam. Jedva sam se natjerala da osmislim gdje ću i što ću. U firmi nitko još ništa ne spominje ali ja sam sebi zacrtala da idem i gotovo, neka me samo probaju spriječiti. Kupujem onako stihijski, kako naletim na nešto da mi se sviđa tako to i kupim. O moru još ne razmišljam, samo ponekad mi padne na pamet slika plaže i mene kako spavam u hladu, a borove iglice padaju na mene i bude me, ali brzo se zakopam u papire oko mene i prođe i ta slika. Jebem ti gdje mi je mašta pobjegla ?!? Na godišnji, možda ?!? |
08.07.2005., petak
...
|
E jučerašnji dan mi je bio tako, hm… čudan, neobičan, nepostojeći, da nepostojeći, tako bih ga mogla nazvati. Sasvim bi bilo uredu i da ga nije bilo. Naime, dan kad se apsolutno ništa nije desilo, ni dobro ni loše, ni zanimljivo, čak ni dosadno. Nakon odrađenog posla, dođem kući, popijem kavu i malo se ispružim. Slijedeće što znam je da je bilo ravno 00:00 kad sam se probudila, onako sama od sebe. Niti sam jela, niti čula mobitel sa 5 propuštenih poziva, niti 20-tak poruka, ništa. Istuširam se i nastavim spavati do jutros. I sad razmišljam u što sam potrošila jučerašnji dan ?!? |
06.07.2005., srijeda
...
|
Poznata sam kao velika spavalica, koja je donedavno, mislila da bez spavanja ne može funkcionirati. Normalno funkcionirati. A već mjesecima ne spavam koliko trebam i to mi čak ni ne smeta, osim kada se treba razbuditi, onaj trenutak kad treba otvoriti oči. E tada bih još «samo» pet minuta, ma još «samo» minutu. I na kraju skačem iz kreveta i počinje trka kroz stan, koja me definitivno razbudi, a u sebi razmišljam kako ću večeras leći u pristojno vrijeme i naspavati se. Ma vraga, jedan poziv i eto mene opet u akciji, mislim pa tko bi spavao kad ima toliko boljih stvari za skratiti noć ili dan. Spavat ću sutra. Zzzzzzzz….. |
04.07.2005., ponedjeljak
Šutnja je zlato...
|
Nije mi jasno kako netko može ne pričati o stvarima koje ga muče. O problemima, o onome što mu se događa, dešava, danas, baš sada. Ma ja ću progovoriti, pa na bilo koji način. A tek kad kažem sve što mislim i osjećam, ma to se ne može usporediti ni sa čim. I to učinih danas, djelomično, a nastavak slijedi večeras. Rekla sam da ću šutjeti, a znam da neću. A i zašto bih ?!? Više mogu ja pričati nego što netko može šutjeti. I tako će biti uvijek. |
Igre bez granica
|
Od onako dobre subote kad mi ništa nije smetalo nedjelja se pretvorila u dan kada sam prebirala po glavi sve događaje koji su se dešavali u zadnje vrijeme. Zaključci su se nizali jedan za drugim, a svako malo su bili toliko različiti i suprotni, da se nisu dešavali u mojoj glavi ne bih vjerovala da je tako što moguće. I što sam zaključila? Apsolutno ništa. Ništa nije imalo smisla. I sve je moglo imati smisla. Problem s kojim vodim borbu je taj što previše analiziram stvari. A te analize uglavnom dovedu do nekog zaključka koji mi se ne sviđa, s kojim se nisam spremna suočiti. I onda počinjem opet. I tako se igra nastavlja... |
02.07.2005., subota
Čudan dan
Obično ne volim ovakvo vrijeme ali danas mi baš odgovara. Ne da mi je dosta vrućine i sparine, ja to dosta dobro podnosim, puno bolje nego zimu i kišu ali jutros sam se čak obradovala ovom kišnom danu. I jutros je svima oko mene hladno, obukle su se majice dugih rukava, a meni vruće. Dobro, ne baš vruće ali taman po mom ukusu. I rekla sam mu jučer da konačno obavi razgovor, obećao je, a odmah sam znala, po brzini s kojom je na to pristao, da neće. I mislila sam da ću pizditi, a i to dobro podnosim. I na poslu je bilo pokušaja podmetanja, a ja ih nisam doživjela, samo sam se nastavila baviti svojim poslom. Čudan dan. |
| < | srpanj, 2005 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što god mi padne na pamet ovdje će možda biti !
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Internet Monitor
Skoro pa redovno čitam (mali voajeri u meni žive od ...)
myway
scura
jednorog
whatever
žuta minuta
bestijica
kašeta
silent
helpblog
pepeljara
bidon
Još jedna mogućnost
slucajnaprolaznica@net.hr