at <srinkolina>

srinkolina

22.11.2006., srijeda

Teta daš mi pice?

Evo, napokon sam dobila inspiracije da napišem nešto na ovaj blog ako netko ovo još čita... Po naslovu bi mogli zaključiti kako je priča svojevrsni nastavak one "Teta daš mi kolač?" pa vjerojatno naslućujete već kako se radi o teti iz referade.burninmad Dakle ovako, ima nas par nadobudnih koji smo si željeli ove akademske godine priskrbit neku stipendiju (napokon) pa smo predavali u zadnje vrijeme hrpetine i hrpetine papira, od kojih neki bogme i nemalo koštaju (čitaj kutija pljugi i koja kava, a srijedom u oksu za te pare bi se desetak ljudi moglo napit!party). Nekima se posrećilo od prve, nekima još nije, al hoće uskoro, a nekima neće uopće (vjerojatno meni). Cijeli taj postupak ne bi bio toliko mučan da bar jednom negdje netko napiše čitko i jasno što sve trebaš predat, kada, kome i kad možeš očekivati rezultate. U tom pogledu svaka čast ekipi iz županije koji su uspjeli u tome, recimo bolje od ostalih..thumbup Budući da su ovi iz gradskog poglavarstva došli do genijalnog zaključka kako bi mogli dodjeljivat stipendije po rangu uspjeha, a nisu prvo provjerili koliko je to ostvarivo u praksi, natječaj je bio poništen, i objavljen ponovo nešto izmjenjen pa su nas redom nazivali kako im moramo donijeti prijepis ocjena samo za drugu, a ne i prvu godinu i to u roku odmah. Mene naravno nisu mogli dobiti na telefon fiksni jer me nema nikad kod kuće, a na mobitel me stalno netko zove, mislim ipak sam ja poslovna žena, pa eto tu informaciju sam dobila od ostalih i zaključila kako se to odnosi i na mene. I tako se Ajvi i ja zaputile s papirima i indeksima do referade, osjećajući miris pizze na hodniku i naslućujući neko zlo prije ulaska, ko svaki put! Otvorili smo vrata i imali šta vidjeteek: dotična teta i još par ljudi koji rade tamo s njom žderu ogromnu pizzu, časte se kolačima i tortom!I onda još slušamo kako joj je naporno radit, a nama kao nije naporno kad na zdravstvenoj profesorica svako malo spomene autora koji se preziva kao teta referentica, samo me štrecne nešto od same pomisli!zaliven Pokušali smo se nekome prikazat, nakašljat, pozdravit, pitat može li to biti gotovo uskoro jer nam treba odmah, ali nitko nas nije doživio.lud Britni je bila prije nas i njoj su "ljubazno" odvratili da to ne može biti danas gotovo. Tada nam je u pomoć priskočila uvijek spremna za akciju El Presidente i nazvala Metzingicu da joj kaže za to, pa je ona zvala referadu, pa je Presidentica odnijela tamo popis kome sve treba, dok je nas par čekalo cijelo vrijeme u nedoumici.mad Nakon još jednog pokušaja i dalje nismo znali ništa jer baš kad je htjela pitati hoće li to onda moći sad biti gotovo, u referadu je ušla neka baba kojoj je umrla mama pa kad im je to objavila veselo društvance se rastužilo, a rođendanska veselica se pretvorila u tužaljku... Svašta! Nakon jedne kave i par pljugi ipak smo dobile što smo trebale, ali smo također zaključile kako bez neke više sile (u ovom slučaju Metzingice) to ne bi bilo moguće. Da privedem priču kraju, dobro zapamtite današnji datum jer ako vam dogodine bude nešto trebalo iz referade na ovaj dan, nemojte se trudit, ni trošit živce jer referada na taj dan neće raditi bez obzira na radno vrijeme predviđeno za studente. A ako vam se ipak dogodi da zađete tamo, možete očekivati osim uobičajene jezikove juhe blablakoju poslužuju svakodnevno i komad torte ili pizze u facu! Dobar tek!njami Pičič*C
P.S. Nemam pojma što se dogodilo s ovim novim dizajnom, samo sam objavila ovaj post i nestao je, ispario!
- 16:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>