Srednjoškolske kronike

Škola je završila. Mučenja su završila, a ja se još uvijek nemogu odmoriti. Sinoć sam se nadao da ću se pošteno naspavit barem do 10-11 sati. No, kako to biva želja mi se nije ispunila.
U krevet sam se doslovno bacio oko ponoći, no zaspao sam tek oko 1 ili 2. Više ni ja nisam siguran.
Kad sam napokon sklopio oči i utonuo u san, nije sve bilo onako kako sam se ja nadao.
Umjesto nekog prekrasnog sna, sanjao sam kako izlazim na ploču i ona profa iz matiše me ispituje.
Naravno, ja ništa nisam znao, te me je poslala na mjesto i dala jedan. Onda se počela derati na mene uz povike poput „ti si nula, jade jadni, ti ćeš bit niko i ništa, ti si propalica...“.
San se nastavlja te sam se ja digao iz klupe pohitao da pobjegnem iz razreda.
No kad sam otvorio vrata, stvorio sam se opet u istoj učionici. S istom profesoricom, s istim vrijeđanjem i strahom.

To mučenje se ponovilo neklliko puta dok se nisam konačno probudio. Pogledao sam na sat i vidio da je tek 6 ujutro.
Ali nisam dalje pokušavao opet zaspati.

Previše sam se bojao.