Srednjoškolske kronike

Nikad nisam volio Tošu (ali mi ga je svejedno žao), ali moram se složiti s njegovim stihovima.
Zapravo...
Život nije igra bez granica, život je prljava igra bez granica.
Danas sam s prijateljem pogledao jednu prezentaciju o ekologiji.
Ono što sam vidio...molio sam Boga da je ono neistina.

Mi ljudi nismo svjesni koliko mi uništavamo planet. Nas ima na milijarde, a svatko od nas proizvede nekoliko kilograma otpada, svatko od nas potroši (bezveze) nekoliko litara vode dnevno.
I sad taj broj pomnožite s milijardama.



Ljudi u Kini nemogu disati jer je zrak potpuno zagađen, sunce nisu vidjeli godinama zbog smoga.

Aralsko jezero u Aziji. Kilometarsko jezero u potpunosti isušilo.
U Americi svi piju vodu iz boce jer je ona iz slavine puna otrovnih tvari.


Al nije to poruka koju sam htio prenijeti ovim postom. Mene više smeta činjenica da možemo sjediti prekriženih ruku i gledati kako Amerika, Kina, Australija i ostala gamad uništavaju naš planet.


I vi će te ispaštati zbog njihovog uništavanja planeta. Mi svi udišemo isti zrak, i ako ga oni unište za sebe, uništit će ga i za nas.

No ono što mene frustrira je ta činjenica, da ako su oni zacrtali da će sebi uništit planet, zašto moraju i nama!?

Zašto i mi i oni nismo pod staklenim zvonom, te ako oni hoće uništit svoj dio-NEKA KO IH JEBE, ali u moj dio ne dirajte.


Znam da ovaj post nije nešto poseban te čak nije ni konstruktivan, ali samo vam želim prenijeti poruku da znate u kakvom svijetu mi živimo.
Naš je život prljava igra bez granica gdje će nekoliko pojedinaca odlučivati (a već odlučuje) o sudbini cjelog planeta.