Srednjoškolske kronike

Nevjerojatno ali istinito. Evo tek je 11 navačer a ja sam već u krevetu. Zapravo nije čak ni 11 nego 22.57 ako će mo već biti cjepidlake. samo da se zna nisam dobrovoljno išao ovako rano spavati. Potrala me mater jer kako kaže "sutra ti je škola ujutro i imaš puno sati pa ti je bolje da se odmoriš.
Vjerujem da je to učinila u najboljoj namjeri, jer ipak ona zna što je najbolje za njenog sina.
Evo sad ležim u krevetu i pišem na mobitelu razmišljajući kako ću ovo danas postati.
Uživam.



Gledam kako nemilosrdna bura udara malu palmu ispred kuće.
Savija je do tla, ali neda se palma te se svaki put vraća i ponosno uspravno stoji dok bura priprema novi juriš.
I tako stalno, iste noći isti dani...
Vlada potpuna tišina. Samo se bura čuje kako svira svoju glazbu, ali svaki put drugi ton, svaki put drugi ritam.
Nekad pišti polako poput uspavanke, onda se probudi te se svom silinom osveti za onih nekoliko sekundi mirnoće.
To je bura, kraljica sjevera.
Kako je toplo u krevetu, tako sam smiren.
San me osvaja, a ja sam nebranjen.