|
Konačno je završila povijest
Svi su brže bolje pohitali van razreda tako da sam se u trenutku našao sam kako gledam vani kroz prozor.
Izmoreni pogled mi je padao na malenu livadicu uz školsko igralište.
Dok sam gledao prekrasno žuto cvijeće (kojemu rod nisam znao) kako se kupa na toplom suncu, sjećao sam se kako sam se kao mali valjao u njemu.
Bez brige, Zapravo, onda nisam ni znao što je to briga jer sam uvijek mogao računati na topli majčin zagrljaj.
Onda mi je pogled zapeo za neko rijetko bijelo cvijeće, koje me podsjećalo na rijetke trenutke nemira i depresije koje sam osjećao kao mali.
Onda sam pogledao na zgradu nasuprot mojoj učionici-zbornica.
U meni se odjednom probudio osjećaj nevjerojatne tjeskobe.
Poput živog pijeska mračne misli i osjećaji su gutali moj, do maloprije, smiren um.
Mirne uspomene, veselog djetinjstva su u trenu nestale, savladavala su me sjećanja na jedinice, profesore i prolivene suze.
Pitao sam se da li je normalno što ja noću ne mogu zaspati do 2 misleći na školu?
Da li je normalno što se budim u 5 ujutro misleći što će nova zora, novi dan donijeti?
Uskoro, cijeli um mi se zamračio te je postao utočište loših misli, loših sjećanja i pogrešnih odluka.
Sjetio sam se trenutka kad sam ovog ljeta padao s bicikle, ponovno sam osjetio osjećaj grubog betona kako kida kožu s mojih koljena.
Ponovno sam vidio krvavi trag koji je vodio do mene i prijatelja koji je u polu nesvijesti ležao kraj mene.
Dalje se nesjećam....
Onda mi je pogled pao na neko dijete na igralištu.
Neki dječak, koji je sigurno išao prvi ili drugi razred osnovne...
Igrao se s prijateljima, smijali su se i veselili
Njihov smijeh je rastjerao moj strah i tjeskobu...
Kako je brzo došla tako je brzo i otišla te mi se um opet raščistio
Ponovno sam osjećao toplinu podenevnog sunca na svom licu.
Ta djeca i njihova nevina igra dijelovali su kao bura koja je otpuhala loše misli iz moje glave te me je vratila u djetinjstvo-vrijeme kad sam i ja bio sretan...
"Šta si se naguzio tu budalo jedna dolazi profesor bježi na svoje mjesto!"
Taj ružni u i nadasve kričav uzvik me probudio i vratio u javu.
Bio je to moj prijatelj s masnom kosom.
|
)