Kad sam imao 6 godina govorio sam da ću biti vozač smećarskog auta. S 8 sam govorio da ću postati dizaličar. S 13 sam govorio da ću postati astronaut ili pilot.
Sad pričam drugu priču.
Od kad sam krenio u srednju dosta sam razmišljao kojim životnim putem krenuti, a pošto sam krenuo (nažalost) u prokletu gimnaziju izbor za faks mi je velik.
Sad kad sam prerastao smećarce i dizalice ozbiljno, naveliko i naširoko se dvojim između dvije stvari, naočigled potpuno različite: AGRONOMIJA i MEDICINA.
E sad - agronomija. Ja mislim da nema osobe koja više od mene voli prirodu. Nažalost živim u gradu ali svaki vikend idem na selo gdje se ja osjećam potpuno. Ja uživam na svježem zraku u plavom nebu i vinogradima koji me okružuju. U vrijeme berbe grožđa u vinogradu i u maslinicaima ja se osjećam kod kuće.
Sigurno sam jedini teen koji čita časopise "Hrvatse šume" i "Lovački vijesnik"
Najdraža emisija mi je "Plodovi zemlje" a svaki slobodni trenutak provodim vani. Uživam u moru i shvaćam da je ono za mene nešto više od hrpe molekula vodika i kisika. Kada u ruku uzmem grumen zemlje, osjećam se kao da mi govori (malo sam se previše uživio u barok ), ali opet postoje neki ljudi (nisu moji roditelji oni me inače 100% podržavaju u mojim odlukama) koji govore da kad završim taj faks da ja nisam ništa "posebno" (barem po njihovim standardima) te da me nitko neće cijeniti.
Sad na red medicina. Medicina je kuja. Medicina je jedna od onih stvari kojoj se moraš posvetiti cijeli svoj život. To uključuje učenje do kraja života (svaki tjedan novi zahvat i novo sranje) i jako malo živaca i slobodnog vremena.
Ali opet medicina...uvijek je "palila" kod mene. Uvijek me privlačila. Uvijek sam se ugodno osjećao zamišljajući sebe u bijelo kuti kako pomažem ljudima, kako činim nešto da poboljšam svijet. Mislim kako će ljudi misliti nešto o meni i kako će me cijeniti.
Al naravno tu je i doktorska plaća , ali opet tu je 5 godina teškog faksa, i stažiranje i sva ostala sranja koja ti oduzmu život. Al opet ima nešto u njoj...
What to do, what to do?
|