srećanadlanu

Nema sreće... nema je....


Zakleo sam se samome sebi da više ne ću nikog tražiti nakon posljednje veze, da ne želim više nikog.... popustio sam... našao sam nekog predivnog.. nekog u koga sam se zaljubio.... on je danas napravio rez - kao da je nožem zarezao i napravio granicu,... preko te granice više nema... tako kaže.... ali ja ne mogu bez njega, njegovog glasa, njegove ljepote.... jednostavno ne mogu....

Dvije godine nisam plakao.... sad lijem suze....


Ne mogu ni sa kime pričati...... ne znam što da napravim...


želim samo jedan dijelić ovog neba... samo malo sreće.... tražim li previše... sada bih radije da me udari auto nego da nastavim živjeti........ volim ga............

Čekaju li me novi dani? Čeka li me neko sretnije razdoblje? Čeka li me netko sladak, lijep, nov? Ili bih se mogao zapitati, ČEKAM li JA nekog...!? U takvom ili sličnom raspoloženju je prošlo jedno razdoblje mog života.... Razdoblje koje ne bih nikome poželio... Izdogađalo se svašta, nisam vas želio zamarati time....

(...)

Dogodilo se nešto novo, nešto drugačije... i opet mi se u glavi javljaju neka čudna pitanja.. pitanja od kojih sav zatreperim, pitanja koja mi donose toliku sreću i veselje... postavljam si pitanje... JESAM LI PONOVNO ZALJUBLJEN??. nakon dugo vremena.. je li to moguće... Mislim da jest, zaljubljujem se...

Da, došao je Netko,... Netko zbog koga sam spreman na sve na svijetu... točno je onakav kakvog sam tražio, i samo je moj... ali i ja sam Njegov, samo Njegov.... ZALJUBLJEN sam....


Čujemo se uskoro.... sad sam vas samo želio obavjestiti.. možda i na ovaj način javljam samom sebi da mi se događa našto lijepo... .možda...