Sjeme-Panj-Umjetnost-Život

Pozdrav svima od profesora Vehida Ibrakovića i ekipe EkV...


By Paradox

U umjerenim geografskim širinama formiranje sniježnog pokrivača dolazi zimi pri temperaturi zraka ispod 0 C. Snijeg ima svojih dobrih i loših osobina u poljoprivredi. Značaj sniježnog pokrivača u poljoprivredi je veliki i raznovrstan.

Najveći značaj je u tome što štiti ozime usjeve, višegodišnje trave, voćke i vinovu lozu od izmrzavanja. Razlog tome je mala toplotna provodljivost snijega, koja je upravo proporcionalna gustini snijega.

Loša osobina je ta što mokri snijeg svojom težinom opterećuje grane drveća i izaziva lomljenje grana. Moguće je i da se cijela stabla povijaju pod njegovim teretom. Snijeg koji se zadržava na granama, u narodu se naziva kitina, a snijeg koji pada u velikim krpama naziva se lopatar ili plaštaš. Sitni snijeg koji pod nogama škripi naziva se sušac.

Stari Grci pravili su razliku u snijegu koji pada iz oblaka nazivali su niphos, a sloj snijega na zemlji shion. Tek pali, svježi i rahli snijeg sadrži mnogo zraka pa stoga slabo provodi toplinu. Takav dobro štiti zemljište. Zbog loše provodljivosti rashlađivanje osjeti na samoj površini snijega, a donji dijelovi sniježnog pokrivača i zemljište pod njim pod neznatnim su uticajem vanjske hladnoće. Rahli snijeg čuva toplinu, jer značajno utuče na smanjenje gubljenja topline iz zemljišta. Visina sniježnog pokrivača od 10 cm, ako je rastresit i ravnomjerno raspoređen, dovoljna je da zaštiti ozime usjeve od jakih mrazeva.

Nažalost sniježni pokrivač je dobra zaštita i mnogim štetočinama.




Piše: AIC


By Paradox

Na početku pripreme zaštite biljku je potrebno skratiti na 50 cm od zemlje (ruže). Jednostavnije je ako su ruže posađene u nizu na jednoj gredici. Nakon toga zemlju oko ruže treba okopati i grm s granama nagnuti. Mjesto na kojem se nalazi cijep mora biti pokrivreno rastresitom zemljom. Tako se oko korijena oblikuje zemljani humak. Uz nagrtanje treba dodati stajskoga gnoja ili komposta. Nagrtanje je preporučljivo za mlade biljke.
Jaka zima u kombinaciji s malo snijega može biti velika opasnost za zimzelene biljke. Snijeg čuva biljke za vedrih, zimskih dana od isušivanja. Oko biljke koju želimo zaštiti zabodu se grane neke crnogorice kako bi zadržale snijeg. Te grane, ako nema snijega, štite biljku od jakih sunčevih zraka. Nakon jake zime grane treba maknuti da ne dođe do zastoja u rastu i razvoju. Vrlo dobra zaštita su jutene vreće, koje štite biljku od sunca i vjetrova. Ako u vrtu imate bambus, omotajte ga jutenom vrećom, a oko korijena nagrnite staro lišće.
Neke biljke u zimskom razdoblju imaju teškoća s plijesnima i velikom vlagom ako kod zaštite nema ventilacije. Tako soldanellu, sempervivum, orostachys, ramonde i neke druge genitian sorte treba zaštititi samo staklenom pločom.
Vrste biljaka koje rastu na pjeskovitim tlima, kao što su erica darleyenchys, nisu otporne na niske temperature. Kad postoji opasnost od mraza, biljke je potrebno zaštititi hasurom ili sličnim materijalom. Nakon prestanka hladnog vremena zaštitu obvezno treba maknuti.
Biljkama kao što je hyacint također je potrebna zaštita, tako da se pokrije granama zimzelenog drveća.
Kod stabala u zimskom razdoblju pod utjecajem sunca i mraza dolazi do naprezanja kore.
Ponekad je naprezanje prejako pa kora popuca. Brazgotine koje tako nastaju u proljeće su idealna mjesta za pojavu raznih štetnika. Da bi se spriječilo pucanje kore, stabla treba premazati otopljenim vapnom. Bijela boja odbija sunčeve zrake i temperaturne razlike su manje.
Uz bijeljenje je osobito važno kod voćaka stabla zaštititi od kunića, kojima je tijekom zime kora omiljena hrana. Zaštita može biti mehanička, omatanje stabla jutom, slamom i slično ili kemijska.
Sve ovo je potrebno da bi biljka sigurno i bez gubitaka dočekala proljeće.




Piše: Gospodarski list

By Paradox