spuk_nuti

četvrtak, 16.03.2006.

fakultet, krv, tuga



gledam ja jučer najslabiju kariku. skupila se šarena ekipa kao i svaki dan. carinik, učitelj, učiteljica, dvije studentice, student....

i veli joža, student iz zagreba, nakon kaj ga je voditeljica ispreskakivala sa podpitanjima, da ima 150 kn džeparca tjedno. davno sam studiral, prošlo je godina ali sam se s velikom tugom sjetil jedne priče, na koju me podsjetilo pitanje s odgovorom „krvna plazma“.

ta dragocjena ljudska tekučina je ponekad nekim mojim poznanicima i poznanicama predstavljala izvor prihoda u teškim studentskim danima. dečki su obično zapili svoju tjednu lovu već u utorak, ko je do petka izdržal kn bil je maher. nasreću, mojoj ekipi starci su mogli omogućiti relativno pristojan studij, nismo morali raditi preko student servisa, ali nam i nisu davali lovu s kojom bi se mogli kurčiti i preseravati. davali su ono, taman.

i tak, jedan četvrtak, napili se kod mene, počeli se zajebavat sa svim i svačim, seremo trekeljamo i počne tračanje...
dva frenda, cimeri, započnu storiju o njihovoj cimerici (imala je svoju sobu, svoj mali svijet i mrzila je njihovu neurednost) koja nam je većini bila draga i simpatična a (u to vrijeme) i slobodna. neki od nas već su ranije bacili oko na nju ali bila je kulerica, nije padala na svoju generaciju nepredvidive budućnosti.
nakon spike o njenoj ljepoti, gracioznosti, finoći kaže h. kako ona daje krv za lovu. ma, reko, nemoj srat, kakvu krv. i uključe se dvojica u pojašnjavanje situacije. ne daje se krv kao kod dobrovoljnog davanja (tri deci, poslje dobiš kobasice i crnjak) nego te priljuče na neki aparat koji izdvaja krvnu plazmu a ostatak vraća u organizam. to traje nekih pola sata i plaćalo se (ak se dobro sjećam) 100kn. navodno, to se moglo raditi svaka tri tjedna, i ta je cura redovito posječivala ustanovu u kojoj su to izvodili.

danas kad razmišljam o tome baš se usrano osjećam. u biti, tužan sam kaj sam se toga i sjetil ali tko može kontrolirati tok svojih misli...
da li je tih 100 kn mogla nadoknaditi na neki drugi način? da li joj je taj novac bo toliko nužan? nikad nije bila prezahtjevna, nije se drogirala niti izlazila previše, oblačila se normalno i jednostavno....da li je imala stvarno male prihode? nisu joj dali stipendiju? nije mogla dobiti dom? ne znam.
kaže se da prostitutke prodaju svoje tijelo. nikad mi se ta konstatacija nije sviđala, više sam bio mišljenja da prodaju svoje vrijeme....
ona je prodavala svoje tijelo.

- 08:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #