Sprchke Kingdom
02.12.2007., nedjelja
Izjave za pamcenje..
Evo jedne price za koju sam mislila da nece imati veze sa politikom, al' sam se prevarila. Ide ovako:Vec u cetvrtak navecer odlucih kako u petak ne idem na engleski vec punim baterije za ucenje, spavati cu najmanje do 10 ujutro.  Aha..  U 9.05. mobitel zvoni. Prvih nekoliko sec mota mi se po glavi Sanjas, ne zove te nitko, ma 'ko bi te zvao ujutro, bla, bla.. Al' cudo i dalje zvoni.  Spustim ruku na pod i pretrazim tapet. Napokon dohvatim vraga i prinesem uhu. Halo? mrzovoljno kazem. Javi se poznat glas, ali me iznenadilo sto bi me ta osoba zvala i u 9.05. ujutro??  Mozda se nesto dogodilo? Odmaknem mobitel od glave i pogledam tko zove- dobro sam prepoznala glas! Vratim se razgovoru i slusam sta mi dolazi sa druge strane. Netko mi u 9 ujutro nudi 2 karte potpuno besplatno za koncert Carrerasa, Boltona i Tonya i pita me sta na to kazem?  Zbunjeno zahvaljujem i kazem da nemam pojma sta da kazem. Na kraju pristajem da uzmem karte. U 9.08. dolazi mi misao do glave, upravo sam dobila 2 karte za THE Koncert, ajme majko koga cu voditi sobom??? Sta cu obuci?? Panika se nastavila i sljedecih sat vremena.. U 12 izlazim iz kuce i idem na rucak sa prijateljicama. In the meantime sam nasla i sto cu obuci i koga cu voditi. Svi smo sokirani. Svi smo htjeli ici, ali kako smo ubogi studenti nismo mogli dati novce za kartu, makar je bilo u dobrotvorne svrhe. I sad ja imam 2 karte!! Potpuno besplatno. Uzbudenje je doslo do te mjere da je moja gosca(necu otkriti identitet) skoro odustala od kolokvija za koji se sprema zadnjih mjesec dana.  Odgovorila sam je. Pokupih je na faksu i zaputimo se prema Ciboni. Morale smo jednu dionicu pjehe po onom ledu, al' kako nama, tako i ostalima. Pokraj nas prolaze gospoda u toaletama, odijelima, stiklama, osjecam se malenom i nevaznom.  Kad smo usli u dvoranu prvi put mi je sinulo- ej, Carreras?! Mislim, Bolton! Ejj!!!! (Tonya imamo ionako) Prije koji mjesec sam gledala Boltona na Oprah i mislila kako lik ima famozan glas, ni u ludilu mi nije palo na pamet da cu se nac na koncertu i ovako iznenada. Glazba je krenula, svi su se opustili, meni je apsolutno odgovarao repertoar. Mozda zato sto sam se prije 8 mjeseci preobratila.. (Oni koji me znaju znat ce o cemu pricam.) Prvih nekoliko komada Carreras rastura, Boze moj koji glas?! Ne kazu zavraga da je opera glazba za zadnje redove. Pitam se, kad se Jose naljuti, jel' mu popucaju prozori na kuci?! Onda sam dozivljela ugodno iznenadenje, Tony je izasao na pozornicu i otpjevao Caruso, moju najdrazu pjesmu svih vremena. (Mislim da imam jedno 8 verzija sada u kolekciji..)Preemotivan nastup, ali bit ce toga jos. Bolton je izasao na pozornicu i svi su poceli vriskati. Njegova verzija New York, New York i potom When a man loves a woman, mama mia... Fantasticno. Dok smo jos svi bili pod dojmom, Tony se opet vratio na pozornicu i prvi put progovorio. Podsjetio nas je na razlog zbog kojeg smo te veceri bili tamo- kako bi se sjetili jedne hrabre zene koja je pokrenula lavinu u drustvu i koju cemo zauvijek pamtiti- Ana Rukavina. Prisjetili smo se i drugih mladih i hrabrih ljudi koji su nas napustili kao i drugih umjetnika za koje bismo voljeli da su te veceri sa nama, makar duhom- Tose Proeski, Luciano Pavarotti, vatrogasci.. Mislim da je to bio najemotivniji dio veceri, dvoranom je vladala apsolutna tisina, samo su stihovi 23. prosinca odzvanjali medu nama. Samo ostaje nada da vrijeme sad lijeci sve rane..  Zasto se zivot uvijek svodi samo na tugu, pitam se?!  U jos nekoliko navrata svatko od gostiju je otpjevao par pjesama i oprostili su se od nas sa White Christmas. Pljesak nije prestajao, natjerali smo ih da se ponovno vrate i poklone, ali ne i da nam otpjevaju jos nesto za kraj. Sve u svemu, jedna istinska noc za pamcenje. I sad se vjerojatno opet pitate, kakve to veze ima sa politikom?! E, pa ima jer kad god se ovakve neke humanitarne priredbe odvijaju bez politicara ne mogu proci. Jucer sam naletjela na jedan prilog o koncertu i uz sve silne izjave 'faca' jedna mi se urezala u pamcenje, ona naseg 'divnog' gradonacelnika Mikice Bandica. Na pitanje zasto je tamo on je odgovorio 'jer pobjednici idu k pobjednicima'. Novinar je trazio da to pojasni i on je to i ucinio. Rekao je kako je Ana Rukavina unatoc smrti jedan veliki pobjednik i bilo je logicno da on i njegove kolege(aludirajuci na SDP) dodu kao pobjednici na koncert. Ma mislim?? Kakve su to izjave? Odmah mi je skocio tlak!  Sramota da je to ono sto je izjavio jedan gradonacelnik(nije da mu je prvi put). Ali.. zar je stvarno, Milane, to jedini razlog zbog kojeg si dosao?! Sramota! Bar jednom smo svi mogli i trebali biti ljudi koji su se okupili da bi pomogli akciju za spas ljudskih zivota, a ne kako bi se razbacivali tako glupim izjavama. Jos se ne mogu nadiviti njegovoj prekrasnoj gluposti.. Eto, samo toliko sam htjela reci, mislim da vecini ova njegova izjava nije bila iznenadenje, uzimajuci da mu je jos jedna u nizu. On i Kiro su u napetoj borbi za Krumpir u kategoriji Biser godine. Bas zgodna prilika da postane Pobjednikom. |
01.12.2007., subota
Few days after iliti 'Volim Hrvatsku'
|
Create Yours @ HTMLLive Po prvi put na jednom od blogova gost komentator!!!!! Dok sam se ja borila na nekim drugim frontovima, u pomoc je pristigla nova mlada nada medu drustvenim i politickim komentatorima! Ladys & Gentlemen, I present you- Vox populi  Završili nam još jedni izbori, ovoga puta za šesti po redu saziv voljenog nam predstavničkog tijela. Isprva nam se učinilo da je zajedno s njihovim provođenjem završila i ova predizborna parada, ups, kampanja, ali dragi moji, kraj se još ne nazire. Stvari su se tek sad počele komplicirati i još ćemo neko vrijeme (ispostavilo se do 12. prosinca) uživati u ovoj novonastaloj postizbornoj paradi. Kao što svi već znamo, sve ostaje u rukama koalicije HSS-HSLS (zajedno s njihovim manje važnim partnerima), tj., Jožeku i Đurđici. Oni će odlučivati o sastavu nove Vlade, samim time i o našoj budućnosti. Ajme majko. Seljaci i liberali. Koja ekipa. A njima se nikud ne žuri, baš naprotiv, uzet će si dovoljno vremena za razmišljanje, točnije rečeno, za trgovinu (prodaju i kupovinu). Prava božićna euforija. I tako, dok jedni uživaju u božićnom shoppingu, Predsjednik Mesić muku muči. Kome dati mandat za sastav Vlade? Koga proglasiti mandatarom, tj. premijerom ukoliko uspije sastaviti Vladu i kasnije dobije povjerenje zastupnika? Ili su se oni sami već proglasili? Sanader i Milanović. Tako različiti, a opet tako slični. I jednome i drugome je cilj postati premijerom, tj. Milanović je do jučer to sve radio u Jurčićevo ime, a Sanader je otpočetka gurao sebe u prvi plan. Ali, pet dana nakon izbora, stvari su se promijenile. Ispalo je i da naš Zoki hoće svoj dio kolača. Zašto bi sve prepustio i sve isposlovao, sve sredio i dogovorio onoj figurici Jurčiću kad je on tu? (Ali, moram priznati, dobro je učinio, samo malo prekasno). I upravo je po tome jednak Ivi Sanaderu. I Milanović hoće nešto za sebe, ali se po nečemu razlikuje od Sanadera, odnosno, razlikovao se. Naime, dok je Sanaderu cilj, ni više ni manje, sve, Milanović se do jučer bio zadovoljio samo mjestom predsjednika stranke, ali od jučer ni njemu nije dosta samo komad. Što će mu komad, ako može dobiti cijeli kolač? Bože moj, pa nije ni on lud. Možda je moje mišljenje o njemu ipak bilo pomalo naivno kad sam vjerovala da se razlikuje od svih dosadašnjih političara. I Zoki nam je postao opijen moći. Možda je isprva djelovao na nas kao nova faca, neiskusna i lakovjerna, ali brzo je naučio kako čovjek funkcionira u hrvatskoj politici. Ili ti gaziš njih ili oni tebe. Čini mi se da većina naših političara djeluje po ovom prvom načelu. Ali, uostalom tko im je kriv? Moć je tu da je se iskoristi. Na najbolji mogući način. Makni nekog da se ti sam probiješ. Ok, sad sam se tu okomila na Milanovića, ali vjerujte, o Sanaderu bolje da ni ne počinjem. O njemu i njegovim metodama moći. I sad se jednostavno morate zapitati nije li to sve sjajno? Ova naša hrvatska politika. Ova naša država u kojoj ona vlada. Ove naše face na vlasti. Pa ljudi moji, nama bi bilo dosadno da nemamo njih! Znate kako bi bilo bezlično i dosadno da se mandatarom samo tako proglasi Sanader? Mislim, to će se vrlo vjerojatno i dogoditi, ali najprije moraju biti i neke ceremonije i zafrkancije, ne mislite li? Ništa nije jednostavno! E, dragi moji, kako smo ih samo fino uspjeli usositi! Svaka nam čast. A oni se neka samo nastave koprcati i izvlačiti iz toga najbolje kako znaju, gazeći jedni preko drugih. Samo mi je žao Mesića. Jadan on. Nije mu lako. Bogme nije. Sanader ga već napada (neizravno) da što čeka? Ljudi su već nervozni, kaže. He, he. Pa koji ljudi? Tvoja ekipica i tvoja mladež? Ljudima je, dragi moj Ivo, svejedno koga će gledati jer se ionako ništa neće promijeniti. Oni će i dalje biti u istom položaju kao i sad. Jedino će tebi možda biti bolje. Tebi i tvojima. Nama će sve ostati po starom. I dalje ćemo voziti isti auto, imati istu kuću/stan, odjeću, satove, iste kredite, zaduženja, minuse na karticama… Nitko nije nervozan, tj., malo nam jest čudno, ali nervoze nema. Hvala ti Ivo, ali ne trebaš se brinuti za nas. Meni se, baš suprotno, čini da ljudi uživaju u ovome. U tvom i Milanovićevom koprcanju. Dobro, bar ja uživam ako već nitko drugi. I sad mi neka netko kaže da ne voli Hrvatsku, naše političare, naše ljude. Da ih ne mogu više gledati, podnositi, da se žele iseliti odavde…pa kud ćete pobogu? Tu imate sve. Znate onu, 'mala zemlja za veliki odmor'? Ja mislim da bi u ovakvoj situaciji bolje odgovaralo 'mala zemlja za velika sranja'. Ups. |
