MIR ZAJEBANCIJA I TOLERANCIJA

pederski lobij se širi, evo ih več i u susjednoj državi. šire se ko ebola u keniji.


p.s : jedan moj frend je trebao izaci sa ovom desno od dečkića , al to je neka druga prića...............ha ha , lol ,grc,e

Nas dvojica smo si bar u podsvijesti razbijali glavu kako ćemo izgledati tu večer. Nije to kao prije, kako god se obukao dobro si došao. Danas se to drukčije gleda, pogotovo kada smo pustili pederskom lobiju da nam određuje modu i ovim lažnim stilistima koji izgledaju kao žene i obrnuto. Ispada da dvojica stilista oblače cijelu estradu. Ja tom dvojcu ne bih dao niti da mi ispune listić na kladionici. Ja ne kužim tu foru. Danas je u modi ova ili ona boja. Danas je u modi ovaj ili onaj stil. Pa ljudi, odijelo ne čini čovjeka. Ionako nakon pet minuta razgovora sve dolazi na svoje. Isto tako mi nije jasno zašto ljudi kod nas idu u Rio na maskenbal kad on ovdje traje cijelu godinu. Ljudi skinimo maske. (Ivica) Osim toga, gledamo taj američki svijet na crvenom tepihu, al ne samo tamo, i kopiramo ga maksimalno. Meni to nije jasno. Kome je taj američki narod uzor. Kada se pogleda malo dublje, oni su najgluplji narod na svijetu. Oni sve pojednostavljuju, prvo automatski mjenjač koji Europljani i pravi vozači niti dan danas nisu prihvatili. To još nekako mogu razumjeti, ali semafor koji oni koriste otkriva da su pomalo retardirani. Naime, vidio sam i svojim očima crvenog pješaka koji stoji mirno, ali to očito nije dosta za glupi narod pa su dodali još i natpis «DON'T WALK». Takvih primjera ima hrpa).pa ustvari nisam ja vješao crnce do prije 25 godina kao pršute na tavanu.

Razgovaraju dvije bugarske dizačice utega :
- Jebote, sve mi rastu neke dlake izmedju sisa.
- Aha, i meni, tu pa sve dole do kurca!

i onda još jedan

leze fata i mujo goli u krevetu. mujo cita
novine i svako toliko dirne fatu za picku.
- ej, mujo, jel ti to nesto oces? pita fata
- ma ne, kaze mujo. samo da lakse listam novine.

- zato jer se tamo nekada napijemo radnim danom bez pravog razloga.......................

- zato što je to mjesto napilo mnoga žedna usta........................

- zato što se tamo prića bez kurtona na jeziku........................

- zato što je jeben instrument......................

-zato jer tamo nema lažnog glamura i pederskog lobija..

- zato što je mjesto moje vječite inspiracije

..................kraj...............

.................jesu gredice gdje su nekad bile..............................

u srbiji se duže živi od side nego od penzije!!!

grafit u beogradu.

jedna skoro pred kraj...



ovu priću zelim što prije završiti. uopće mi nije cheif pisati o d. zašto onda pišem? zato što niti sam ne vjerujem što sam u kratkom vremenu prošao sa d. iako bi mi on dozvolio da mu kažem puno ime, ja to jednostavno ne želim. jer kaže stara latinska :"Nomina sunt odiosa", (sto bi rekao nas narod : sta ce ti imena). ispostavilo se da nije murijak, niti peder, ni jehovin svjedok, ni ništa sumljivo. bio je još jedan klošar koji se doselio u kvart i tražio svoje stado. zato je baš tu noć izabrao nas brlog. kako kaže odmah vidiš di je raja, a di pederi. tu rečenicu sam mu cjenio.
tako jedan dan ja pijem s njim kavu i pitam ga:
- ej d, daj mi reci čim se ti baviš? jebiga imao je tjelo ko apolon, a maneken nije. reko sam sebi u bradu da ne sjedim s al caponeom.
- ja sam ti striper! odgovori, kao da je rekao knjižničar.
tu me skoro presjeklo.
-kako? promrmljam nekim glasom i malo se odmaknem od njega, kao da čovjek ima sidu.
-ajde sta si se usro, radio sam i gore stvari!!
jest stvarno radio je i gore stvari, ja gledao..........

part two

di sam ono stao, a da reko il peder ili murija. nema druge! izgleda da je ipak bilo druge. tu noć se pikado igrao do rano jutro, uz naravno pivu i bureke iz pekare odmah do birca. ali niko se nije mogao opustiti , jer smo svi mislili ili će racija ili tučnjava. sve dok d nije progovorio.
-dobro dečki, oću ja cijelu noć tu čekati da vi počmete igrati kriket!
jebo vas taj 301!!
poslije toga monologa odmah je narućio rundu. osjetilo se da su tenzije pale. tek smo tada znali da nije peder več murijak. klasična metoda uvaljivanja , ali zašto kod nas?
tu neće sigurno ništa zanimljivo naći! mi smo bili fini, ko iz finske!
al dobro otišli svi kućama, a sutra ?
da pa naravno ima i sutra dan.............

part one.

bitange iz kvarta će znati da je prića stvarna, autentična i bolno istinita.vi ostali ne bi trebali vjerovati u ovakve stvari, al dobro sada.
kao i obično u mjestu vječite inspiracije i velike zajebancije igrao se pikado, kada je ušao izvjesni d. bio je veći od svih, fizički jači od bika(mogao je krave jebat). otišao je do šanka naručio piće i neko vrijeme nas gledao.dvostruka krinka na njegovom licu čini suvišnu svaku providnost.nama nije bilo jasno kako, zašto i od kud se on stvorio?koji kurac bulji u nas? imali smo velike upitnike iznad glava.
negativna atmosfera se osječala u zraku. foka mi je več šaptao da će mu napraviti polugu na ruci bude li ovaj tako tupo buljio
u nas. prošao je i puni sat, a situacija zajebana. mislio sam u sebi ili je peder ili murijak. druge nema! uh kako sam se zajebao...............

primakneš li sliku očima
na gornjoj strani ima rez
zamalo da nastradaš
kaži da li ostaješ
u ovoj sobi tu gdje sjediš
ima li išta vrjednije
nego dvije lomne poze
ah deja vu promiče

definitivno sam odlučio manje ići u birc, ispiti su me pritisli. u govnima sam do grla. dobro se i malo maknuti od svega. ali kada sam kod birca, moram reći da na našoj terasi svi čekaju da dođu na red za novine.to je vječita svađa ko će prvi čitati. uh kada se sjetim ima onih koji čitaju po dva sata, kao da spremaju ispit. ima onih koji se boje da će izgubiti novine pa odlaze sa njima na wc. ma ima nas svakakvih.
znam ekipu koja čita samo crnu kroniku i sportsku stranu, znam i one koji brinu šta se desilo na brdovitom balkanu. i ekipu što se od stvarnosti lijeći oni samo ispunjavaju ukrštene rijeći, te one koje zanima samo horoskop. ima i onih koji čitaju sve, pa čak i podatke koji su tamo radi reda.
ja recimo najviše mrzim crnu kroniku, ali taj naslov od prije dvije tri godine nikada neću zaboraviti. naime pisalo je da negdje kod slavonskog broda dvojici dječaka prišao mladić izvadio spolovilo i rekao :"djeco jel znate koji je ovo pokemon?". nisam znao da li da se smijem ili plačem. ipak mislim da sam plakao, ali od smijeha.

ma jebeno. sunce, lagani vjetar, klupice , piva i mi klošari. prava kvartovska idila. napij se radnim danom, pojebi bez kurtona, to je ono što mora propagirati svaki pravi klošar. dokle nas je doveo ovaj kapitalizam i ovo mrcvarenje radne snage od strane kapitalističkih bogova. nekada su svi pili na klupicama, tražilo se mjesto više. danas te ti isti gledaju i misle "gle budale, pijanice", a zaboravili su da su izgubili onaj trenutak(cheif) izgubili su moment. ma uostalom ko ih ..... . mene neće sjebati val radnog vremena od 8-16, pa ajmo još malo ostati na poslu, to će se kao šefu svidjeti. pa na to dodaj radne subote, pa još radne nedjelje. i tek negdje oko 65 skužiš da si sjeban. ja se nadam i molim boga da me neće uzeti kapitalizam pod svoje. nije kapitalizam loš, ali ovaj koji mi imamo je robovlasnički odnos. i slijedeći put kada se vračate sa posla i vidite nekoga da cuga na klupici, ne gledajte ga sa prezirom i gađenjem. več molite boga da se i vama desi trenutak ili ti cheif.

imamo mi puno utakmica na šankovima.
evo i slika sa nekih.
pozdraf!!

Tako prolazeći kroz jedno selo
koje se zvalo Busovača, a pamtim to kao da je bilo jučer, pisalo je:
«JAGNJETINA 16 KM» (konvertibilnih maraka). Bez razmišljanja smo
stali da i to vidimo. Tu me je čekao prizor koji nikada neću
zaboraviti. Terasa je bila puna gostiju koji su sjedili na
panjevima (valjda je to prije bila neka šuma jer su panjevi bili
original iz zemlje, tj. nepomični), a ispred njih je bio stol, onaj
pravi komunistički sa stoljnjakom (uzorak Crvenkapica).
Eksterijer je bio posložen kao da se neko zajebavao, ali to
nikoga nije diralo, pa ni nas. Sjeli smo za jedan stol kad je
došao Adi, glavni konobar i gazda. Bio je to mršav dečko naših
godina, odjeća mu je bila zamazana farbom, a u ruci je držao
štangu. Ali to nije ništa čudno jer je Adij ujedno bio konobar i
iza terase je gradio kuću. Viknuo je glavnom kuharu koji je
skidao jagnjetinu u improviziranoj kućici i ujedno pio pivu i
tjerao ose koje su se skupljale. On je bio u potkošulji s
bijelom kapom. Meni je od sreće srce zaigralo, niti dan danas
ne znam zašto. Taj prizor je uveseljavao Bukija i Čeha. Mi u
tih desetak minuta nismo mogli doći nikome pa niti sami sebi.
I sve smo to promatrali s nevjericom i velikim uzbuđenjem
što će se sad desiti. (Buki je tu i tamo uspio nešto slikati).
«Daj dečkima kilu i po jagnjetine, malo više rebaraca!»
«Šta ćete piti?» pita Adij.
Čeh je uzeo pola litre mineralne, Buki colu, a ja sam rekao «Red
bull». Adij se malo naljutio jer je mislio da ga zajebavam
s tim «Red bullom». Kad smo ustanovili da to
nema, naručio sam kavu i colu. Kad je stigla janjetina, falio je
još kruh. To smo i rekli Adiju koji ga je odmah izvadio iz
gepeka svog auta. Normalno da kruh nije bio razbacan po
gepeku, već je bio u kašetama. Adi ga je izvadio i izrezao pred
nama na šnite.
Plaćanje je bilo u sve tri valute, malo u markama, koji eur i
ostalo u kunama. Ovim putem bi poručio Adiju da se ne da, to je
pravi turizam i danas mi je žao što će i u tu Bosnu jednom doći
Europa pa će nestati ljudi i restorani kao što je Adij. To su
restauracije bez folirancije, bez lažnog glamura, bez
pederskog lobija te moram reći za kraj: »Živio Adij i svjetska revolucija!»

svaki predsjednik je baja, pa čak i onaj kučnog savjeta.
jer taj u ovoj zgradi određuje koga će se vaditi iz govana, a koga neće.

zvone, glumac i ja..............

uh kada se sjetim skijanja na jednoj planini pored sarajeva.
uh kada se sjetim čevapa kod mrkve i haseta.
uh kada se sjetim derneka po birtijama,
uh i onih djevojaka po stolovima.
uh kada se sjetim zajebancije, nas ćetvero,a jedna planina, jedan grad, osam skija, puno čevapa, još više alkohola, tek nešto malo ozbiljnijih padova i jako puno smijeha.
ne znam kako izgleda sarajevo sada u proljeće, ali znam onaj stih koji kaže:"Kada prodju zime i dodje lijepi maj,
djevojke su ljepse, ljubavi im daj,
setaliste tamno uzdasima zri,
neke oci plave, neke rijeci njezne..."

sigurno je samo jedno, da se na zimu opet vidimo, samo je pitanje u kojem sastavu.....................


ovo je vječna vatra u centru sarajeva. mi klošari iz kvarta sa klošarima iz sarajeva.


evo jedna slika sa staze.........

ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam
i kad noći vuku u podsvijest sve do sjećanja
lavina kotrljajućih tegova na nogama pritiska
i znoj tek kasnije počinje da smeta
tek kasnije budi se grad

kako da se kontroliram kad me ubija
osjećaj tako drukčiji od svega što razumijem
od svega što želim da vidim
nešto kao flash

kako da se kontroliram..................