srijeda, 15.06.2016.
Nešto/netko živi vječno, a i netrpeljivost također
Cijeli poljudski kompleks je vizualno toliko zanimljiv da je prava šteta što se nitko nije sjetio omogućiti putnicima namjernicima, poput nas, pristup barem prema tribinama, kao što su to uz neku podnošljivu naknadu organizirali u Münchenu na njihovom Olimpijskom stadionu... ili primjerice u Barceloni. Da bismo i mi ostali barem tako, bez publike, osjetili grandioznost prostora.
Ovako, uz nedostatak ikakvog koncepta i vidljivu 'vizualnu zagađenost' i zapuštenost objekata te neobjašnjivo neodržavanje okoliša stadiona (bit će još post o tome), sve mi je nekako ostalo u 'čudnom' sjećanju.
[Kad bi mi barem netko objasnio zašto se službeni grb 'Hajduka' odrekao godine osnutka kluba,1911., na koju bi svatko mogao biti itekako ponosan]
[GP]
Ovako, uz nedostatak ikakvog koncepta i vidljivu 'vizualnu zagađenost' i zapuštenost objekata te neobjašnjivo neodržavanje okoliša stadiona (bit će još post o tome), sve mi je nekako ostalo u 'čudnom' sjećanju.
[Kad bi mi barem netko objasnio zašto se službeni grb 'Hajduka' odrekao godine osnutka kluba,1911., na koju bi svatko mogao biti itekako ponosan]
[GP]