Splitkarenje u po bota

Hvala ti, Splite...! Pokazao si se, kao uvijek, inspirativnim domaćinom.
Jedva čekam snimiti nove stotine svojih fotki na tvojim obalama, ulicama i trgovima, šumama i šetnicama...
Na moru, Jadru i na kraju.
Vidimo se.

Adio!

Nekoliko sati kasnije te večeri deseci Parižana, ništa ne sluteć', platili su glavom nečiju mržnju...

[GP]

I ja bih već, priznajem, sjeo...

[GP]

Vole li se i isprepliću te silne stvaralačke energije kad su ovako na okupu?

Ili se, kao i ljudi zatočeni u skučenom prostoru, povazdan svađaju?

[GP]

Njeni 'moti'* bi mogli... možda... ukazivati da je nekoć hodala po modnoj pisti.

A sad se preorijentirala na vlastite kolekcije?
__________________
* Dakle: mot, mot masculinum! Hvala Geomire.

[GP]

Svijet "malih" na putu prema svijetu "velikih"...

[GP]

Kad smo već kod maslinâ... skoro ne mogoh vjerovati očima kako su u Austriji, u Eisenstadtu ("našem" Železnom), uspjeli u glavnoj pješačkoj zoni, u sličnom "prolazu" kao ovdje, održati u velikim plastičnim vinskim kacama vremešna stabla maslina (klik) kvrgavog debla promjera barem 60-ak centimetara i krošnje primjerene urbanom okolišu. I u odličnom 'stanju'.

Bit će da su bila dopremljena odavde, s "ovih prostora", kao trag neke davne etničke 'nostalgije', ali je za naše pojmove zapanjujuće kako njima, Austrijancima, 'održavanje' besprijekorno funkcionira dok ovdje znadoh vidjeti slične pokušaje po nazovi-elitnim kafićima koji su upropašteni nebrigom, nezalijevanjem i lijenošću vlasnika...

[GP]

Što bi tek bilo s uvođenjem četvrte 'dimenzije'?

[GP]

Da po njemu naprave model za po-Europama-sve-popularniji trend 'urbanih skulptura', mogao bi, tako nehajno naslonjen, postati često doticana brončana statua poput poznatog bratislavskog 'paparazza s teleobjektivom'.

[GP]

'Ove' barke se poslagaše kao da su u nekom 'Drive-In' kinu... samo što se nisu dovezle nego doplovile... na filmsku predstavu na Prokurativama.

Još da im podijele i obojane folije za 'vjetrobrane', mogle bi se prepustiti i 3D doživljaju.

[GP]

Kad sad tražim gdje su mi fotke cijelog tog jednog kilometra od lučice "Jadran hotela" dovde... shvaćam da jednostavno nisam snimao. Je li to bila reakcija na izlazak iz poetičnog 'priobalja' i 'silazak' u naoko manje poetičan grad, ne znam?

Samo vidim da mi je i fotoaparat bio počeo nešto 'štrajkati'. Zateklo ga gradsko svjetlo...
I boja.

[GP]

To je dakle faktični 'povratak u grad' nakon relativno kratkog odsječka Lungo mare.

Sklon improvizacijama nisam se bio previše raspitivao postoji li neki 'uobičajen' put uz more uzduž cijele južne obale Marjana, očekujući ga kao 'standard', zdravo za gotovo i ugradivši ga u moju imaginaciju đira. Tko bi računao na terene tih 'silnih' VIP-vila koji sežu do same crte mora.

No, bez nekog vidnog razočaranja zbog pretežnog klipsanja po cesti, zacrtah si da će stoga sljedeći obilazak ture-oko-Marjana vjerojatno proteći "na pedale".
Vidjet će se.

[GP]

'Blaženo je bilo doba' kad se promjena rezultata utakmica na stadionima objavljivala umetanjem kartona s odgovarajućom brojkom u utor "Domaći" ili "Gosti" na 'semaforu'. Ili kad su ping-pong suci listali 'onu tekicu na spirale' s brojevima bodova...

Kako li se tek koristio ovaj 'sat' na kupalištu; koji li je natjecateljski sport imao te nekakve 'osmine' kojima je podijeljen ovaj puni krug. I tko je svim tim upravljao...?
Nisam dovoljno pametan.

[GP] #333

U prolazu po tim skalinama mimo njihovog dobroćudnog p(a)sa zapodjenusmo razgovor ugodni... nekoliko kurtoaznih rečenica primjerenih smirenim umovima ribiča... i šetača.

Ribičija im je, shvatio sam, samo 'alibi' za još jedno kontemplativno predvečerje.

[GP]

Mnogima među najljepše uspomene odrastanja vjerojatno spadaju i oni trenuci emocionalno bremenite intime... na nekom totalno suludom izdvojenom mjestašcu koje nakratko postaje centar svijeta i svijet sâm.


(...)
I uskoro tako, htjeli ne htjeli,
Svi mi ljubimo manje, a više bi' jeli,
Pa ipak nježne riječi se nađu:
"Hoćes li, mila, malo gorču il' malo slađu ?"
(...)

Arsen Dedić - "Pravilna ishrana"

[GP]

To je onaj isti koji je pred koji sat dominirao lukom.

Ova scena me podsjeća na 'raspjevane' odlaske sličnih 'kruzera' iz stockholmske luke prema finskoj luci Turku, tamo negdje krajem sedamdesetih, kad su zbog politike restrikcija 'slobodne' nabavke alkohola u švedskim gradovima ljudi pribjegavali 'vikend krstarenjima' gdje su se na brodovima u dva dana u 'eksteritorijalnim vodama' opijali do besvijesti.
Pjesma i deračina počinjale su čim bi se brod otisnuo od obale...

[GP]

Pazim!

[GP]

Čuvam se!

[GP]

Ne znam čemu zapravo služi ta kućica na igli... bit će - neki 'opservatorij' (obići ću nekom drugom prilikom!). No na prvi pogled bila mi je, kao diskontinuitet u 'pitomom' horizontu Marjana, pomalo odbojna jer me podsjetila na neke davne strane stripove u kojima su se (valjda zločesti...) Japanci s takvih platformi borili s (valjda junačkim...) Amerima. Ili tako nekako.

Podizanje razglednih 'piramida' na istaknutijim vrhuncima brežuljaka nije neka novost, ali nekako je uobičajeno da one imaju više-manje 'piramidalan' oblik, poput konstrukcije dalekovoda ili stilizirane replike Eiffelovog tornja (npr. u Pragu...) kako bi se 'nježnije' uklopile u okoliš.

[GP]