Kad smo već kod maslinâ... skoro ne mogoh vjerovati očima kako su u Austriji, u Eisenstadtu (
"našem" Železnom), uspjeli u glavnoj pješačkoj zoni, u sličnom "prolazu" kao ovdje, održati u velikim plastičnim vinskim kacama
vremešna stabla maslina (klik) kvrgavog debla promjera barem 60-ak centimetara i krošnje primjerene urbanom okolišu. I u odličnom 'stanju'.
Bit će da su bila dopremljena odavde, s "ovih prostora", kao trag neke davne etničke 'nostalgije', ali je za naše pojmove zapanjujuće kako njima, Austrijancima, 'održavanje' besprijekorno funkcionira dok ovdje znadoh vidjeti slične pokušaje po nazovi-elitnim kafićima koji su upropašteni nebrigom, nezalijevanjem i lijenošću vlasnika...
[GP]
© •
13.03.2016. u 12:30 •
Komentari (2)
•
#