Kad se čovjek osvrne unatrag teško će, mislim, naći nešto tako trajno ili skoro trajno što je on sâm ostavio iza sebe svijetu, naraštajima i civilizaciji... kao što je "otisak" nečijeg dlijeta i davnog udarca čekićem.
Jesu li tadašnji majstori o tome uopće trli glavu?