splitjunkie

Ima Bob Dylan stih il' strofu za svaki momenat, sto jes jes. Ova gore je iz "I Shall Be Free NO.10" sa albuma "Another Side of Bob Dylan".

U svakon slucaju, sokirala me moja najbolja prija i nekoliko prika. Sjedimo u kafani i ne radimo nista(TM), kako vec Splicani (a i svi ostali, brate) rade i ja se pozalim da mi je dosadno. A oni se uvate srat, a cujen da ima toga i iza ledja, da previse prican o istin stvarima i da san dosadan. Znan da previse prican o istin stvarima al kad cilo vrime sidis sa splitskim poluintelektualcima koji su se u svom skucenom malom zivotu ogranicili na nekoliko sitnica koje im ne ugrozavaju ego i ne tjeraju ih da razmisljaju, onda moras gazit po sigurnome terenu jer nikad ne znas kad ces stat na minu i nekog ruzinavom trupijom po zivcu opandrcit.

Moja prija slusa nezahtjevnu muziku (metal) voli fantazi (nezahtjevni, jelte: Tolkien, Martin, sve te epske sapunice u duhu Ljetopisa popa fucking Dukljanina), zivi nezahtjevnim zivotom i najradije ne bi nista radila i nebi je nista zanimalo. Bar je trenutno u toj fazi. Nesmis joj rec nista kontra njenih svetinja jer joj se njen mali svijet od sibica moze srusit ko od orkana. A ja ga ljuljam svaki put kad skrenem s tih svari o kojima konstantno moram pricat da se ko ne uvridi. I onda se cudi zasto pricam stalno o istom. Pricala bi i ona da na sve drugo dobije ili "Ajme, to me ne zanima" (+ kako dosano faca) ili "Oprosti, ali to je glupo, kako mos to govorit" (+uvrijedjena, zabrinuta faca). A o ostaloj ekipi s te kave da ne pricam. Ej, mora da je lijepo biti glup i ogranicen, al san ocito preglup ili preogranicen da bi svatija lipotu u tome. Bleh.

P.S. empty, primjeti da se ja sa Sherifon ne svadjan. ovaj post nema veze s njim.

Eto odlazin veceras iz Splita, iden na ispite u Zagreb, neznan sta bi mislia, osim da je Springsteen zna sta govori kad je napisa "Born to Run".

Imam u Zagrebu vezu od skoro godinu dana. Obozavam svoju curu. Volin je kad me izludjuje i volin je kad me trpi. Ne znam kako cu joj izac na oci, jer san zamalo zajebo stvar. Prvo je nisan vidia dva tjedna, a navika sam se zivit s njom toliko da ne mogu sam zaspat u krevetu. Onda je dosla je tu, bili smo tjedan dana u Bolu na bracu, bilo je suludo dobro. Jest da me izludila dva puta, al' jesam i ja nju vise od dva puta u zivotu, pa eto. I onda se vratim natrag u ovaj od boga prokleti jebivjetarski grad i odem u tri mjesta porijekla sisavaca.

U zadnja tri tjedna, potpuno sam poludio, al da napisem da me nitko nije mogao razumit zvucao bi ko emo klinac sto mi se ne da. Bilo je dosta prika koji su kuzili, al nitko nije moga pomoc. Split te sjebe, da se izrazim precizno, jer ti nikad ne pruza nista novo. Mozes ti tu mlatit praznu slamu do besvjesti, ismijavat sebe i svijet, kao klinci iz proslog posta, mozes bit pijan, drogiran, mrtav trijezan, mozes svaku vecer spavat s drugom zenskom, al sve je to bez veze. Sve se to radi jer je inace do zla b(l)oga dosadno. Nije da ces shvatit da ti je dosadno, al je. I onda ti fali tvoja pametna, nacitana, duhovita, prekrasna i mila djeva i osjecas se prokleto usamljeno.

I napravis glupost. Tocnije skoro napravis glupost. A malo prije nego skoro napravis glupost pogledas "High Fidelity". E onda se tek osjecas ko zadnja budala. Pa se otrijeznis nakon tjedan dana i shvatis da si poceo pisati blog. Eto.

Previse je ljudi u Splitu rodjeno za bjezanje, tko iz Splita, tko od stvarnosti. Al ako vec ne bjezis iz grada, moras nekako bjezat od stvarnosti, jer je stvarnost ljuta guja. Ajde Sherife napravi od toga stih kad si lola. :)

Malo duza opservacija, suspiciozno mirise na rant, al nije quite there.

Sinoc sam se zateka s trojicon ljudi svojih godina od kojih su bar jedan ili dvojica ono sto zovem mladim nadobudnima splitskim jebivjetrima. Da se razumimo, mozda su godinu dana mladji od mene, al brate moj, jedan je tako pun sebe da mu ja u svom najarogantnijem avataru nebi smija jezikom cistiti cipele jer to vec radi Isus Krist koji je preuzea misto kad mu je otac bog umra od napora.

Da se razumimo, zanimljivi su to ljudi, vrte neki svoj film koji je bolji od puno drugih splitskih djirova, al opet samo jos jedna prica iz grada jebivjetara. Uvatili su se thrasha - stila, ne metal muzike. Bore Lee i cajka na primjer, kao prikaz ironije i tako to. Cak imaju svoje redovno mijesto za koje su mastovito ime smislili i tako. Pjevuse skroz dobro, gust ih je slusat. The usual stuff. Kao, boli njih kurac za icije misljenje. Piju absint s sirupom i mineralnom, doduse, zanimljiv nacin kad ti se pijucka. Sto nas dovodi do pointa ovog podugackog posta.

Tija san se malon arogantnon iskidat od smija cilu vecer, zato sta san in ja u srednjoj bija on-and-off vic jer san bija nekakav propalica. Nije da su se back then previse zamarali samnon, al znalo mi je past na pamet kako cu im se smijat jedan dan. Stvarno smjesno vidit kako rade stvari zbog kojih su se smijali drugima dok su bili u strejt edj filmu. Bah, klinci. Imaju isto godina ko ja a natjeraju me da se osjećan ko stari čovik.

Onaj koji sidi i pijucka polako ne kuzi zapravo cemu sve to i nema potribe da sidi po zidicima. Ne triba ti absint za to. Dr Shakala pijes zbog ljute potribe a ne tako iz zajebancije. Pijes ga jer je zivot dosadan do boli, jer te prike ne razume, pijes ga na eks jer ti se ne da bit trizan. Ne sidis na zidicu i srces ga kad bi moga bit bilo di drugo, a ako to radis, a moga bi bit bilo di drugo, ti si ili totalni fejker ili totalno propa. I onda ja ispadnen arogantan. Blah.

heh, prvi post, već ispadan redikul, al biti redikul je vat ic ol abaut, jel?

neku sam vecer sazna da mi je prijatelj (on bi za mene reka da san poznanik, kent sej aj blejm im) pet miseci hoda sa jednon bivšon, a sazna san i da je počeja pisat blog kad su prekinili. i sretnen ga istu večer i pitan ga u vezi s time, a da nisan stiga pogledat blog. onako, zainteresirano ga pitam sto je bilo, jer ni njega ni nju nisam odavno vidio, pa on ne kaže ništa, a ja spomenem blogić, a on ostane mrtav ladan, al mu na blogu osvane post kako ga prike zajebavaju i kako su patetični.

D pojint is: ispo sam glup i bezobrazan i uvridija čovika a da je to bilo zadnje šta san tija učinit. Posli san sinja blog i skužija da mu je ta cura masu masu značila i da je on totalno u raspadu otkad su prekinuli, a ja ga tako dirnen u živac, sodomiziro me isus blesava dabogda. To mi je pouka da se ne mišan u ničije stvari i da držin labrnju začepljenu jer uvik više štete nego koristi.