Vuk i Sokol
Čovjek danju, noću vuk...
Prokletstvo na duši nosi,
traži nju....
Danju sokol, djeva noću...
Zbog ljubavi je kažnjena,
na samoću...
U naručju noći,
ostala je sama,
iz sokola u djevu se pretvorila...
Tmina joj je teška,
ni sama nezna,
kako sve to izdržava ?...
Čovjek koga voli, u oči pogledati sa ljubavlju želi,
a vidi samo vuka koji se sa tminom stapa
samo da bi je zastitio od svog zvjerskog nagona...
U zagrljaju sunca, on od vuka čovjek postaje...
želi vidjeti ljubav svoju,a samo sa sokolom pogled djeli
jer zna da u njemu jedinu utjehu nalazi...
Samo jedna misao kroz dan ga mori,
koliko snage i truda za opstanak treba
da bi jednom zagrlio ženu koja ga danju poput sokola sa visine gleda...
Žive u nadi, putuju zajedno kroz svijet,
ljubav ih veže,
a razdvajaju sunce i mjesec ...
Jedino se kroz ljubav mogu ujediniti njihova svijeta dva
da zajedno putuju kroz svijet u nadi da bar pogledace se jos jednom
bez ikakvih barijera i prepreka.....
Vuk i sokol.....
|