1. SASVIM SAM
ujutro se probudim
pomislim na gluposti
ustanem se, zapalim
nešto novo odlučim
i onda opet sjedim sam
i razmišljam
da nešto napravim
da budem dosljedan
samo sjedim sam, razmišljam
onda van izađem
koju ljutu popijem
vratim se pa odmorim
tv upalim
i tako prođe dan
kao krug začaran
jedan za drugim ide
a ja bez pomaka
i dalje sjedim sam
razmišljam
i samo spustim glavu
i pogled prema dolje
i neznam kako da
promjenim sve na bolje
i zato samo sjedim sam
i razmišljam
2. M.R.P.D.G.P.Đ.
od sumraka do zore
moje se misli bore
bude mene noću
uništavaju mi snove
hoće li sutra
možda meni biti bolje
ili ću pasti
konačno do kraja dolje
da li sam lud
što ne znam kud
da idem ja
nakon 10 godina
bubanja i padanja
spavanja i nadanja
više ne znam tko sam ja
ni koliko je 2+2
no poslje jebanja nema kajanja
koliko puta
sam reko ja
da neću više
al se eto ponavlja
i novi dan
sada već polako stiže
al ludari
sad sam jedan korak bliže
i više ne znam kako to
da se vratim na staro
nakon svih ovih lutanja
i stvarno ne znam tko sam ja
možda se zovem anđela
ja se zovem anđela
slatka slana suzica
osmjeh kao guzica
što ne volim taj dan
3. SUPERSTAR
kad vidim tu šminku
kako skače po stageu
s tupastom facom
dok pjeva na playback
osjećam se mali dok zurim u telku
jer i ja bi htio biti taj jet-set
da i zamnom klinke trče
dok šepurim se gradom
traže moj potpis
i slikaju me kradom
da svima sam ja kao božji dar
oh kako bih htio biti superstar
superstar da budem ja
da moja glava vječno sja
da moje ime nešto znači
nek od svih ja budem jači
da vozim auto pravi
i da pun mi je džep
da barim po estradi
i da ja postavljam trend
da moja faca gleda
sa jumbo plakata
dok predstavljam neki novi brand
no misli se lome
dok se burek hladi
i skupljam siću da odem u bar
da popijem pivu i skujem plan
kako da poševim i budem superstar
4. ZADNJI DIM VEČERAS
neonska svjetla gore u mraku
prolaze pogledi kraj mene
tramvaj noću prazan čeka
nove pijane putnike
i povlačim zadnji dim večeras
gledajući mjesec kako smije mi se
na pločniku sjedim i čekam
bijes moj da ode pod oblake
prljave su ulice mog grada
dok on izranja iz sna
svi idu svojim putem, dižu se sa dna
a ja stojim tu u mraku
čekam novi dan da mu kažem
neka ode, nek se ne vraća
