Kažu neki da je moderno postalo na blogu pisati o sebi.
Pa ajde da jednom i ja pratim modu.



Imam 18,5 godina kao što ste mogli pročitati, mislim.
Imam sestru blizanku i imam još jednu sestru.


Nemam životinja doma, trenutačno...



Imam role, ali ne želim ići s njima preko ceste jer me strah pa se rijetko rolam. Ili se rolam oko zgrade. Do jedne ceste pa natrag.



Smijte se hehe, smiješno je
Sklona sam ovisnostima, svih oblika... Sklona sam povremeno kupovati sve jeftino... Kad sam negdje vani, sklona sam kupiti sve što je ispod eura bez obzira treba li mi to.


začudo koliko se brzo euro po euro nakupi na mnogo eura


lako me probuditi kada imam vremena spavati, probudi me obično svjetlo ili zvučnici kod kompa koji svijetle...

međutim kad se (pre)rano dižem, teško me je probuditi...
recimo teško, nije baš tako teško

imala sam prije fetiš na mrežaste čarape i sad ih imam hrpetinu i više ih ne nosim, sklona sam ih poderati istu večer kad ih obučem, pa sam sad počela nositi rezervne pa ih više ne trgam

imam nokiju mobitel i ružan mi je sad, ali je moj

na svim hlačama na lijevom džepu imam mnogo puta zakrpane rupice koje nastaju jer mi je mob uvijek u džepu i to lijevom


da, pišem lijevom rukom

sklona sam prolaziti i s 4 i s 5... sklona sam sve raditi u zadnji čas i sklona sam zadaće pisati na vrijeme... ali, teško sjednem i učim

mrzim fiziku i mrzim matematiku i više ih nikada, (ako nešto fakat ne zaj***) ne bi trebala slušati
sklona sam obući na sebe kričave boje, iako rijetko kad više njih istovremeno...
sklona sam kupovati stvari fanatično, kao parfeme u zadnje vrijeme, iako mi ne treba toliki broj...

teško pronalazim grudnjake pa sam ih kupila 3 sad pa ih sad imam dovoljno konačno

6 koje redovito nosim i još 3 koje ne volim jer su mi mali

mrzim jezike i uopće mi ne idu...

naporna sam si...


i zato ću vam održati lekciju kao (bivša) maturantica...


nemojte nikada željeti da bude gotovo i znam da užasno glupo zvuči da je najljepše SADA i vama, ali vjerujte svi vi koji još idete u školu, sada kad je gotovo, shvaćam i priznajem da su mnogi bili u pravu i da je najlješpe u SREDNJOJ ŠKOLI...

nisam još na fakultetu, ne znam oće li biti bolje ili lošije, ali sad kad znam da je gotovo, plače mi se...
plače mi se jer mislim da zaslužujem još biti s prijateljima koje nikada neću zaboraviti...
i da zaslužujem viđati ih češće nego li što će nam obaveze dopuštati

nemojte misliti da jedva čekate... kada dođe to što jedva čekate, shvatit će te da vam čak i ŠKOLA užasno fali

presentimentalna sam, idem, pozz