BOŽE, hvala ti!
četvrtak, 31.08.2006.
VLAK ŽIVOTA
Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja, čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti...Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se sa ljudima za koje mislimo da će nas pratiti cijelog našeg putovanja( primjerice-naši roditelji). Nažalost, istina je posve drugačija. Oni će sići sa vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i društva. Ali, u vlak će ući druge osobe koje će nam biti veoma važne. To su naša braća i sestre, naši prijatelji, te ljudi koje susrećemo, koje ćemo zavoljeti u svome životu . Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju. Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali, ima i onih koji su u vlaku uvijek nadohvat ruke.
Mnogi nakon svog silaska sa vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju, mnogi nas sunovrate u duboku nevolju, a mnogi ulaze i silaze, a da ih nismo ni zapazili.
Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tom odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće, potražiti ih, te se pokušati smjestiti u njihov vagon . Međutim, na našu žalost često ne možemo sjesti uz njih jer je to mjesto već netko zauzeo.
I takav je život! Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka.
Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo. Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.
I,najveći misterij putovanja je što ne znamo kad ćemo napokon sići sa vlaka, niti znamo kad će sići naši suputnici, pa ni oni koji sjede uz nas.
Bit će tužno i žalosno kad ću morati sići sa vlaka. Vjerujem da će me boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susrela za vrijeme putovanja, te koji su mi postali dragi.
Ražalostit će me što ću morati ostaviti svoju djecu samu.
Ipak, gajim nadu da će doći i GLAVNI KOLODVOR! Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu sa svom svojom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati! Usrećit će me činjenica, te pomisao da sam im pomogla povećati putnu prtljagu, te da sam u nju stavila prave sadržaje.
Trudimo se da imamo sretno putovanje, te da se na kraju sva muka stostruko isplati!
SVIMA ŽELIM SRETNO I UGODNO PUTOVANJE!!!
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Ljudi koji ljube BOGA i sve njegovo
mali odlomak VELIKOG ZNAČENJA
"Naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko". Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu... Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom... To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!"
Kardinal Franjo Kuharić (1919 - 2002)
O HAPPY DAY
ISUS KRIST
Središte Ivanova kršćanskog iskustva bio je Isus Krist. Njega susreće i doživljava na razne načine i u raznim područjima. Najprije ga vidi kao kozmičkog vladara svemira, potom prisutnog u Euharistiji, zatim nazočnog u liturgiji Crkve i crkvenoj hijerarhiji, napose u rimskom biskupu - Papi, prepoznaje ga u bližnjemu.
Krist je Gospodar svemirske vječnosti i neizmjernosti.
Krist je iz vječnosti stupio u povijest i postavši središtem cijeloga makrokozmosa, dao nam je Sebe da nas tjelesno i duševno preporodi.
Krist je svrha i cilj našim vječnim željama.
Krist je došao na svijet da posveti svu prirodu.
Da Boga razumijemo postao je Emanuelom, nama sličnim.
Mi se Isusu možemo moliti i ta nam je molitva mnogo lakša jer nam je Isus bliži.
Rado bih studirao Kristov život.
Čitao bih misli velikih ljudi o Kristu i topio bih se u tom oduševljenju proučavajući Njega.
Što više upoznajem katolicizam, to više vidim da je neiscrpljiviji.
Okreni se od katolicizma, sve je oko tebe mračno i ružno.
Znam i osjećam da je katolicizam jedina prava vjera... O drugima nisam nikada ni mislio da bi bile bolje od katoličke.
Katolicizam je univerzalan nosilac istine, morala i milosti.
Život na sveučilištu u Beču, onda rat, studij i napokon Lurd potpuno su me uvjerili u istinitost katoličke vjere.
Cijeli se moj život kreće oko Krista Gospodina.
Katolička je vjera moje životno zvanje i mora to biti svakom čovjeku bez iznimke.
Valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentrirati u radu za Isusa.
Treba sebe posve zaboraviti radeći za našega Gospodina Isusa Krista koji je jedini vječan.