I tako... prolazi lagano ponedjeljak a plaće nema na vidiku. Ponovno smo izigrani od strane naših "vrlih" sindikalista, ispada da su oni ništa drugo nego produžena ruka bivše i sadašnje uprave. Interesantno ih je bilo vidjeti kako su se smijali dok su davali intervjue u vezi dolaska talijana i Debeljaka u 3. maj, iako Debeljakov ulazak nemože donijeti ništa dobroga. Čut ćemo sutra na skupu njihova objašnjenja gdje je zapelo s isplatom, ako od straha ne otkažu skup, kao što su ga danas otkazali pod objašnjenjem "da će doći do zasićenja kod radnika ako ga svaki dan budu organizirali". Izgleda da nam ne preostaje ništa drugo nego radnička samoorganizacija, i borba do zadnjeg radnika za spas NAŠEG 3. maja. Ne samo zbog nas, već i zbog svih prijašnjih i budućih generacija, koje su radile i koje će raditi u 3. maju!