petak, 28.12.2007.
*horoskop nam diktira*
Smrzavaš li se i postaješ li sam (?)
osjećaš li se kako teturaš
u mojim očima
i jedino pogled te drži.
Ne upuštaš se bez borbe,
a zidovi...
previsoki su (ni ja ih ne mogu dotaknuti, kamoli preskočiti).
dok goli sjedimo,
jedno pored drugog (udaljeni kilometrima)
i spremno očekujemo da se telefon oglasi
i poput životinja
smo
čekamo i žderemo se,
kidamo si meso i glođamo si kosti.
I još uvijek titramo
dok se ne oglasi ta stvar
koja uporno šuti.
*u iščekivanju da dođe vrijeme Vodenjaka
i da Venera konačno uđe u pozitivno razdoblje*
nedjelja, 09.12.2007.
*kiša.kava.auto.kruh.bušilica.ljubičasta soba.novčanik. stol. papiri.*
Abortiraj me. Povrati. Odreži. Odstrani. Pobaci me još jednom.
Pojedi. Progutaj. Stavi me na trepavice.
Uguši me u ružu za usne i zalijepi za
Četkicu sjajila. Umori me. Zamori me.
Obuci me . Skini me. Imaj me. Pojedi.
Kristalno sam jasna koliko te volim na Zemlji.
Lišće je palo, ugnjetavalo tlo.Opet se diže,
Nogama je hladno, obuci se.
Ignoriraj autobusekoji te zalijevaju vodom,
Pregazi kišobran, osuši se kraj peći.
OTIĐI ME, IZBACI ME, OKRENI ME,
ZAKCAJ ME, OBJESI ME NA ZID, KORIGIRAJ ME,
NAZOVI ME IMENOM (ako postoji), ODMAKNI SE, ZAMAKNI MENE.
KUPI ME.
Nemam više želja za ovaj Božić.
četvrtak, 06.12.2007.
*sinoć. bolnica. stol za faking nepušače. bad mood. fak it*
Ne bole me toliko riječi i težina istih koja pada na mene.
Boli me izraz lica dok to govoriš i način na koji me promatraš.
Ne smeta mi što imaš takvo mišljenje.
Plačem jer mi nije jasno kad smo došli do granice nepodnošljivosti.
Nije tako nikad bilo.
Ponos.
Postoji li ponos u ljubavi?
Ponosni smo na ...?
na što smo ponosni?
zašto je teško pogaziti ponos kako bi se ispričao za očitu krivnju.
na što smo tako ponosni?
konkretno?
srijeda, 05.12.2007.
*večeras ja šutim jer moje riječi nisu ni približno dovoljne za trenutno ćutanje svijeta*
Balegar
Prekinuti lanac prekrio je cestu
U karikama su ostale samo slike
Gledam ih i bol me steze
Proslost uzima danak
Opet placam dozivljenu nesrecu
Prebirem po periodima srece
Svi su isti - imaju previse mana
Previse bola, previse i rana
Znam da me ceka slijepa ulica
Opet cu morati preskakati zid
Objasnjavati nekome sta je lijepo
A plavo nebo ne vidi oko slijepo
Penjati se visoko, padati nisko
Prokleti ljubav, bolom i vriskom
Nepromijenjen proci isti put
Gledacu stvarnost, necu biti ljut
Mario Glavas
*današnja misao*
Mrzim licemjere koji moraliziraju.
Sa mnom se ne morate prepirati jer opet, ja imam pravo.
*osvajačke težnje u staklenim limenkama*
Osluškujem zvuk tišine . /hvala Simon & Garfunkel/
Je li čovjek zaista nemoralna životinja? Nezahvalna, razmažena zvijer koja hoda na stražnjim nogama? Poražena vlastitim mozgom i izgubljena na krivim putevima?
Skrećemo li na krive putove jer je tako lakše i bezbolnije?
A na kraju dobijemo govno zapakirano u prelijepi omot.
Trgaš mašnu, zubima grizeš omote, papire, skidaš plastične prozirne trake koje sprečavaju kutiju da se otvori, nožem nabadaš na nove papire, poput zvijeri željno iščekuješ što ti je On poslao. Otvoriš...govno.
Jer si išao lakšim putem.
Tako ti i treba. Idi krvavo.
Možda nagrada nije očekivana, razočaravajuća,
ali znaš da si ju zaradio. Osjetiš znoj pod pazusima, slijepljenu kosu na čelu,
smrad po ustajalosti i tjelesnim mirisima.
Na kraju dobio si ono što si tražio
Ili je zadovoljavajuće dobiti najljepše zapakirano govno?
Zar te briga?
Prolazeći grobljem ne interesira te povezanost između
osoba koje leže u grobu A i F. Pruženo nekoliko novčića dok je prosio.
Ili između S i K. Prva zajednička napisana pjesma.
Između B i M. Susret i službeno upoznavanje na poslu.Ništa više.
S i Ž. Prijevara i mržnja.
Zanima li te? Ne. Ni mene.
Ideš prema grobu gdje leži netko koga si poznavao.
Ja ne. Nemam označene grobove.
Ja sam dijete u punom smislu riječi. Pokušavam bar biti.
Ja ne poznajem vaše grobove. A svoje nemam.
Živiš trčeći kako bi mogao stajati i svedeš se na to? Bravo.
Trči i ostati ćeš opet ništa. Tvoj grob služiti će za eventualno
opijanje srednjoškolaca ili potez- dva metlom žene koja se brine za groblja (ukoliko si uspio dobiti tako dobru grobnicu s vidljivim mjestom).
Ili nekako navedi ljude da te se sjećaju. Da te moraju proučavati i postavljati kao uzor.
otkrij solarnu energiju...ne, prekasno...
život u svemiru...trivijalno?
Znam!
život na Plutonu. Da, onda će te se sjećati.
Shit...Pluton nije naš. Nije čak ni planet.
Pletu Parke, pitam se dokad?
ponedjeljak, 03.12.2007.
*krvoločno proždiranje kvaziintelektualizma*
Nemam ti ja svoje ime,
samo po licu me možeš prepoznati i dozvati.
*ležanje na pozornici je zanimljivije od lupanja teksta*
U konačnici tu tek prebrojavam minute do mog poslijepodneva. Neće ti to biti tužno i neće plakati neka nepoznata djeca.
Tko me volio, smijati će se.
/ako me poznavao/
Ako se sama u sebe ubrizgam i prenesem se iz vanjske nepostojanosti
u unutarnju postojanost ne činim si ništa loše. I ne, ne trebam pomoć.
Trčim u nepostojanje jer predugo osjećam da stvarno postojim.
Otrježnjenja više nisu uz glavobolje i tupo zurenje u strop.
Otrježnjenja su zasićena i čekaju iduća. Vrte se u krug.
Uopće me ne pitaju mogu li.
Nekako mi je dosta pretraživanja sebe i prebrojavanja količine dasaka u glavi.
Znam da ih nema dovoljno, i da (!) zadovoljna sam.
Nekad ne volim ljude i ono što čitam uvuče se u mozak.
Ljudi jesu životinje.
subota, 01.12.2007.
*ubijam vlastiti alter ego jer mi postaje pretežak. i razum isto. samo im lažem svima. tako nam je lakše.*
KOLIKO dugo ćeš me bojati
pastelnim bojicama vlastite boli,
KOLIKO dugo moram nositi osmijeh
kako bi se ti nastavio smijati
KOLIKO dugo ću se JA bojati,
a ti samo ležati?
zA koga ja smijem plakati?
osjećam vlastite kapke i krvare pod obrvama,
mislim da ću dobiti olimpijsko zlato za čuvanje boli
i
da je Dylan ikad izdao album koji se zove *Čuvar(ica) tuđe boli*
ja bih sigurno bila na omotnici.
*ništa od mog Zagreba 27.12 =(.,..a trebala je to biti jedna od boljih Novih godina...prekidamo tradiciju beib.volim Te.*
