Šovinist

Franc mi je u svom mejlu skrenio pozornost da sam u mnogočemu pogriješio, isto kao i Novac u komentaru posta.

Druga strana medalje profita su radnici koji imaju svoje obitelji i vjerujem da im nije lako birati između Istre i Zagreba. No isto tako je istina da da nisu prvi, te da su među zadnjima u Hrvatskoj kojima se ovo dešava... Počevši od manjih gradova koji su imali svoje gigantske tvornice, pa do cijelih regija koji su živjeli od PPKova, ili većih gradova poput Osijeka, Zagreba, Splita i Rijeke koji su izgubili 90% tvornica, od upropaštenih slavonskih banaka koje su sa sobom povukle u propast tisuće malih firmi. ZNA SE tko je za to kriv, upravo njima je išao post Mater Vam jebem (političari)

Pogriješio sam misleći naivno da je u pitanju neka velika otpremnina i da su radnici pohlepni, u pitanju je zakonski najmanja propisana otpremnina. Pogriješio sam misleći da ljudi od 40-50 godina u Hrvatskoj planiraju mirovinu u nekom mirnom kraju (kao Ameri u Floridi) - u Hrvatskoj jednostavno nisu bili takvi uvijeti da ljudi mogu planirati kupnju nekretnine i preseljenje u drugi kraj u mirovinu.

Malobrojna uprava TDR-a može si planirati uživanje ostatak života zahvaljujući krvavom novcu - novcu koji je uzrokovao i uzrokovati ce smrt stotina tisuca ljudi, patnje milion Hrvata i njihovih obitelji.

Ako mislite da su ove brojke o kojima govorim malo pretjerane - razmislite. U Hrvatskoj puši skoro svaki drugi Hrvat. Svake godine od bolesti uzrokovanih pušenjem prijevremeno umre desetak tisuća ljudi. Mlade kokoši i pičkice danas počinju pušiti u srednjoj školi, do dvadesete su već teški ovisnici. Ako neka od tih žena zatrudni, kavu djecu možemo očekivati? Šta možemo očekivati od tih žena kada budu imale 55 godina?
Svaka druga će biti u doktorskoj ordinaciji zbog neke bolesti, uglavnom uzrokovane pušenjem.

Svatko od nas zna neku 'babu koja je pušila ko turčin do devedeset osme godine života'. No svatko od nas zna i nekoga tko se do kraja života borio sa plućnim bolestima, uzrokovanim pušenjem.

Ostaje poanta da je tvornica u kojoj su ti ljudi radili zlo. Ostaje činjenica da ti ljudi gube svoj posao zbog uskih interesa grupice ljudi iz Rovinja. Žalosno je da ako se zatvore tvornice smrti i otrova u Hrvatskoj da će nas trovati netko drugi. Bolje da me truje Hrvat nego Amerikanac ili Britanac.

Radnicima koji ostaju bez posla - sori, jebiga, život je takav. U najboljim ste godinama života, pred zasluženu penziju, poslušajte malo blogera Novac - nikad nije kasno za obogatiti se. Znanje imate, ako ga nemate krajnje je vrijeme da ga nađete, ostajete po svemu sudeći u Zagrebu, jedinoj regiji u hrvatskoj koja ima malu nezaposlenost, brzo rastuće gospodarstvo i veliko tržište, sve u jednom. Nije sve crno.

Ne dajte da vas pičkice poraze.

I da, nemojte pušiti. Samo pičkice i kokoši puše.