petak, 10.03.2006.
Kod Weasleyjevih
|
Tek dva jutra nakon dolaska onog čovjeka,moja mama se naglo promijenila.Pričala mi je o Hogwartsu,iako je stalno ponavljala da ona nije vještica.To mi nije ulazilo u glavu.Uskoro,počela mi je naređivati da se spremam,ali rekla je kako moj mobitel(Nokia) i moj GameBoy kojeg sam maznula od jednog Dudleya iz moje škole,ne nosim jer tamo gdje idem neče biti u funkciji.Inače su Dudleyjeve stvari bile ispravne.
Inače,ja sam bila sretna što napuštam običnu školu,jer tamo osim što nisam imala prijateljicu,bilo je užasno biti najbolji učenik u svom razredu,a još sam bila predsjednica. Ipak,jedno je sigurno,ako nešto naučim o magiji,potajno ču srediti Dudleyja.On me strašno živcirao,osobito kad je bio vlastitog rođaka,Harryja Pottera. Iako sam bila u 4.b.razredu,znala sam mnogo štošta o Harryju iz 4.a. Imala sam osjećaj da on nije samo ime i dječak kojeg biju i živi u otprilike nesretnom uslovu života,već da će on biti puno više od toga... Spremanje stvari u kufere bilo je duže nego vijek.Još ako se uzme otezanje;Moja mama je spremala brojne darove. Rekla je da idem u školu tek za 2.sedmice,a da prije toga idemo kad jedne porodice,koja je stari prijatelj moga oca.Poslala je pismo njima predpostavljam,ali na najčudniji način koji je ikad mogla;otišla je na rasprodaju ptica,uzela jednog povečeg goluba.Stavila je to malo pisamce za nogu goluba. Ja sam se tog čina prepala,jer su golubi za mene bili opči Gradski štakori,a Ptičija gripa je harala naokolo i vrebala ljude poput moje majke... Kad se vidjela šta je golub napravio,umalo sam pala u nesvjest,ali mama mi je objasnila kako ću i ja na takav način slati njoj pisma kad več budem u Hogwartsu.Samo sa sovama. Opet su prošla dva jutra.Ovo jutro smo trebali putovati toj porodici.Iako je kiša pljuštala kao od šale,to nije moglo promijeniti moje raspoloženje.Danas,trebao se promjeniti moj život,iako nisam imala pojma koliko. Ja:Mama,ćime čemo putovati? Mama:Moram pronači taj prah...oh,oprosti!Što si rekla?Aha...putovat čemo...evo ga! Uzele smo stvari i stale pred naš stari kamin koji već dugi niz godina ovdje stajao i glumio ukras. Ja:Pitala sam nešto? Mama:Pa preko kamina,duše!Treba da bude kad-kad od koristi,zar ne? Ja:Ovaj...kako čemo putovati sa kaminom?Ne vidim nikakvu korist od njega? Mama:Ne vidiš...nijedan bezjak ne vidi,ali u magiji,kamin,ako je uključen u letimrežu,jako je koristan. Ja:Koristan?!? Mama mi u ruku uspe malo praha,i posla me u kamin. JA:Toliko luda nisam... Mama:Recimo da jesi!Ajd"dušo...reci"Jazbina" i baci prah o zemlju...ali izgovori jasno i glasno... Prije nego što sam se snašla,primjetila sam vatru smaragdnozelene boje oko nogu.Usapaničarila sam se,ali sam se smirila kad sam shvatila da se neću opržiti. Ja:Jazbina... Dok mi je prah islazio iz ruke,razmišljala sam kako se nisam pozdravila sa svojom prijateljicom,dvije godine mlađom,Aplle Foresting.Zagledala sam se u prah i nisam ni primjetila kako je on sad nestao i da sam se nalazila pred krdom crvenokose djece(7)... Bili su poredani po veličini i svi zabuljenu u mene kao da sam imala rogove.Jedan me upita: On:Oprosti,ja ne ulazim u tvoju gardarobu,ali gdje je tvoja pelerina... Ja:Toga nema u mom ormaru...ja sam moderno čeljade... dRUGI:Pa nije li slatka Bille...jedva čekam da je podučimo metloboju... Onda je moja mama se pojavila,ali ukrajnje očajnom i naglom pojavom. Mama:oH,Bille,Charley,kako ste...joj,jedva da vas poznam...a ovo su Fred i George,ili obrnuto...ma nema veze...Ron,je si to ti?Kako si porastao...zadnji put sam te vidjela kad si imao tek 2.mjeseca...a ovo je...tebe ne znadem? Bill:Ginny...naša sestra. Mama:Drago mi je Ginny...slatka si ko med...a gdje su Molly i Arthur? Dok su Se Molly i Arthur probili kroz gomilu djece,kuća je počela da vrvi svim čudima na svijetu. Molly:Oh,Malena,kako se dugo se nismo vidjela...11 godina...ovo je tvoja kčer...Soraya...oh,kako si medena,ja sam te vidjela kad si imala 2 sedmice.Rodila si se tek 2 sedmice nakon Rona...ili 3...neznam! Mama:Tvoja djeca su tako...tako...brojna! Arthur:Ah da...Molly pobrini se za djecu...Bill,Charley i Percy...pERCY,gdje je to čudo...ah tu si...ugostit čemo Malenu. Molly:Ah,da...dođite djeco...ostavite se svojih čarozeza...Fred,George...Sorayu nečete zezati kao vlastitu majku... Fred:Od,ne nečemo zar ne Frede? George:Pa neravno George! Ja:Oprostite...ali Zar George nije FRed? Fred i George su napravili grimasu največeg čuđenja. Fred:Kako nas razaznaješ? JA:nEZNAM!!!To je čudo...kad god me neko pokušava prevariti,ja to osjetim... Molly:Čudno je to Soraya...ali u magiji ima svega...možda ti vidiš budučnost ili šta več! Onda smo trebali da jedemo.Budući da je vani bila kiša,morali smo da jedemo u kuhinji,samo se pitam kako smo stali.Ja sam prva završila,pa sam se zabavila razgledanjem prostorije,Nekim čudnim slučajem,suđe se samo pralo,cviječe samo zalijevala,a bio je tu ijedan čudni sat sa 9 kazaljki. George:Šta gledaš? Ja:Niš!!! Mama:Jel se kaže niš? Ja:Ne kaže se ni ajdmo"!!! aRTHUR:PamEtna je...vidim da se nije ni prepala ovog svijeta. pREPALA???Prestravljena sam. Nastavit če se...  |
