četvrtak, 05.09.2013.
U potrazi za ispunjenjem sebe.. tražim ljubav
Danas se idem naći na kavi i onda u šetnju s jednim dečkom mojih godina. Eh kad bi samo znao...
Kad bi samo znao kako mi je teško, koliko sam preplašena od vezanja, koliko mi je bilo danas teško mojeg Marka nakon dugo vremena izbivanja..
Marko je bivši. Dok je odlazio iz zemlje bio mi je sve na svijetu. Moj Markić, kako sam ga poštivala. Htjeli smo djecu. Htjeli smo sve na svijetu. Otišao je jer je bježao, od problema od sebe i od života.
Kako je otišao nije bilo dana da ga nisam ispraštala suzama. Mjesecima. Isprala sam dušu u oplakivanju. Znala sam da će to biti kraj- kraj mojim snovima. On je svoje krenuo ostvariti. Bez mene. Kako je otišao nije se više nikada niti javio.
Otišao je kao moja snažnija polovica. A sada se je vratio kao stranac. Vidjela sam ga kako sjedi na klupici, pognute glave, čekao je vjerujem prijevoz. Koliko sam mu pomagala, živio je kod mene. Svugdje smo išli zajedno.
Jednu večer na slavlju pred Božić, kad je mene uspavala čaša vina previše.. sjeo je kod naše mame (prijateljice D.) i rekao joj je... shvati D., ja Sophianu ne bih nikada prevario niti povrijedio.
Slomio mi je srce. I ostavio me je samu. Da je ostao i bio uz mene kad mi je trebao a ne bježao od problema, imali bismo obitelj.
Neka je sretan. Ne želim da ikada ispusti ovoliko suza koliko sam ih ja ispustila. I koliko sam strepila nad njegovom sudbinom.
Svatko je krojač svoje sudbine.
Zato danas nakon dugo vremena, kad sam vidjela da se vratio, izlazim sa drugim. Željna sam razgovora s muškarcem, muških čvrstih dlanova da mi griju ruke, željna sam imati nekoga svoga.
Zar je to grijeh? Ili možda previše očekujem od života.
Marko, zbogom... drži se junačino. Pokaži svima da si svoj. Ali sjeti se nekada i sebe. I dokaži samome sebi ono što pokušavaš već jako dugo vremena.
Zbogom
- 13:43 -
