- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
terminal00
Dan1 & Dan2
Jučer, u dubokoj noći, krenuo sam sastaviti dogodovštine iz proteklog dana. Zaustavila me viša internetska sila i sjebala mi cijeli tekst, kako to već fino zna snaći pisce svih profila. No evo me opet, na zgodnoj rasklimanoj tipkovnici hostela CELICA, gdje smo smješteni svi s TERMINAL00 festivala. Celica se nalazi u središtu Ljubljane, nekoliko minuta hoda od Mestnog trga, i još nekoliko sekundi od Prešerenovog trga. Hostel je zapravo genijalno preuređeni zatvor, s ugodnim rešetkama, urezanim porukama po zidu (koje su u svrhu dekoracije uokvirene kao slike) i tome slično. Nego, da ja ipak krenem kronološki, od polaska iz Zagreba.
celica
* * * * * * * * *
Moja me draga M.manymum fino spremila, poslala potrebne mejlove, spržila materijale za VJ-ing, skuhala mi milijun čajeva da preživim prehladu i pustila me da ujutro odem na ispit o kojemu mi ponajviše ovisi upis godine. Spremanje za sam ispit bilo je potpuno traljavo jer me bolest obuzela od glave do pete. Usprkos svemu, dolazim na ispit i dobivam 2, na opće razočaranje profesora Dadića s kojim sam fino komunicirao tijekom oba semestra. No tako vam je to s umjetnicima profesore, nikad ne znate kad vas očekuje oduševljenje a kad pak razočaranje. Uz sumanuto trčanje ukrcao se na vlak i u ugodnoj vožnji došao do Slovenske granice. U slijedećem trenutku neka mrka raspiždena carinska gospođica dolazi do našeg kupea i rasturi mi sve torbe, valjda u potrazi za teškim drogama. Pa joj nikako nije jasno kakav je to festival na koji idem, a ne znam sve izvođace koji se tamo pojavljuju. Ma daj si uzmi šaku prozaca i ostavi moj pacifistički duh u mirnom stanju, gunđam u sebi! No dobro, nadiđemo mi taj problem a ja se upustim u razgovor ugodni s nekim bračnim parom iz Srbije i tako mi se Ljubljana već nađe pod nosom. Silazim dolje, čekam nekoliko minuta ali ne vidim nikoga tko bi me imao pričekati pa se prepuštam vlastitim sposobnostima da ja nađem njih. Kiša, naravno, počinje baš u tom trenutku. Uz mnogo sreće i pomoći presimpatičnih Slovenki uspijevam doći do cijele grupe koja upravo ide na večeru, pa punim želudac i radim sve po protokolu. Ostatak dana protekao u gluvarenju i istraživanju okolice hostela, gdje se nalaze zanimljivi klubovi nalik na upokojeni Attack s mnoštvom izložbi i stalnih instalacija. Na jednom od obližnjih smetlista našao sam i neke rekvizite potrebne za performans, pa sam bio zadovoljan spletom dobrih okolnosti. Navečer malo cugali i stajali na kiši, sve u svrhu ugodnog upoznavanja. S nekoliko piva u sebi otputih se na spavanje. Organizatorice dobivaju pohvalu potkrepljenu čistom peticom za cijeli smještaj, poklone i dobru vibru!
* * * * * * * * *
kod gradonačelnice
Drugi smo pak dan posjetili gradonačelnicu Ljubljane, koja se nije ukazala osobno već nam je preko svojih posrednika uputila želje, pozdrave i značkice malih zmajeva. Onda neki otišli da se predstavljaju na radiju i teveu, a ja se sa svojim engleskim nisam baš htio upuštati u avanture te vrste. Rekoh sebi da je bolje izviditi klub u kojemu večeras nastupam, a MINIMAL mu je ime. Sam klub je nalik na neku verziju bijelog bara iz “Paklene naranče”, samo se na prvi i drugi pogled doima malo više fensi. Tamo ne mogu koristiti bass i ne smijem biti preglasan jer je to najuže središte grada i blabla. Naravno da su to bili najbolji razlozi da promjenim cijeli zamišljeni plan organizatora i premjestim se u stražnju sobu pri samom dnu kluba. Tamo sam zamislio izvoditi svoje manevre s manjim ili većim uletima među ljude koji pijuckaju svoja pića i ne slute što se sprema.
Prije mene krenuo neki domaći DJ, inače konobar MINIMALA, a ja otišao da se ušminkam i spremim za predstavu. Nisam baš bio siguran u dobar prijem, više mi se činilo da će upasti šef birca i izbaciti i mene i moj crunch-show preko ljubljanske rijeke. No svi me ugodno iznenadiše! Prolaznici zastajkivahu i uz osmjeh na licu nagrnuše u klub. Kolege umjetnici se rasplesali, ja uveo čitanje knjige na dijelu gdje ne sviram ili ne pjevam, a na kraju nakupio pun šešir tolara i prodao nekoliko cedea. Fenomenalno, rekao bi jedan moj poznanik!
u minimalu
Uslijed svih tih okolnosti nisam uspio vidjeti prijateljski deseteročlani srpski etno-jazz bend ARHAI koji je nastupao na samom trgu, ali sam poslušao Andrijanu i Milcha na DJ setu u Caffe Galeriji. Usput sreo ostale cimere iz Rumunjske i Bugarske pa smo otišli da ispijamo mnoštvo piva do duboke noći.
Danas sam, po izmijenjenom programu, u GROMKI klubu, u kojemu mi je rečeno da mogu raditi što god poželim, pa će to biti jedna zdrava ludnica, kako i pristoji dobrom crunch-showu.
Pozdrav i do slušanja!
Dan3
Kako bi rekao jedan poznati pjesnik - jučer sam se potpuno slomio!
Cijeli je dan protekao uz potpuno dosadnu kišu koja me u povratku s ručka toliko zasrala da sam sav jadan od komšinice posudio fen i ostao u sobi čučati pored utikača za struju i sušiti jedine tenesice, jedinu košulju i jedinu jaknu koju sam ponio na putovanje. No vrlo je zgodno bilo to što smo se Milcho (Mkd) i ja upoznali sa kolegicama fotografkinjama iz Grčke, vidjeli radove jedne od njih (o imenima ćemo kasnije, jos sam vrlo zbunjen sa svim tim informacijama pa mi je mozak vrtložna smjesa koja imena ne pamti) i dobro se debelo izzajebavali.
(Da nadodam sad - ta se cura zove Margarita Nikitaki).
I još dogovorili novu suradnju za neki od mojih novih albuma. Oni otišli vidjeti filmove s festivala, od dragih nam kolega iz Rumunjske, Srbije i mislim Bugarske. Ja sam ostao u sobi zbog mokrih kišnih okolnosti, kako sam već spomenuo (ali danas ću vidjeti sve jer sunce se pojavilo i osvježilo mi crunchersku glavu!).
Skroz do navečer prolom oblaka nije prestajao, pa sam ostao na kojem pivu s ARHAI-ma (hvala Čakiju na cugi!:)), što nas je dovelo do lijepog kračenja vremena uz teme o religijskom fanatizmu i glazbi kao takvoj. Vrlo ugodna ekipa kompletno! (*inače, moram zahvaliti majci od pjevačice-klavijaturistice što me je jučer nagradila kutijom cigareta i ugodnim razgovorom o Dragi Dikliću, Indexima, Arsenu Dediću i ostalom takvom gospodom. Popuših sve cigarete fino, hvala vam!)
Nego, još prvi dan sam se sa Milchom dogovorio da moramo napraviti kakvu zdravu ludnicu na bazi duba, electra, i sličnih stvari. Pošto se šefica Pierra oduševila mojim nastupom i odlucila da za ovaj drugi put pozove gomilu ljudi (hvala joj velika na svim stvarima do sad uključujući ovu!), shvatili smo da je vrijeme da se takav parti ostvari. Dakle, GROMKI klub, prostor odmah do našeg hostela. Izgledom i atmosferom vrlo sliči Attack-u, o kojemu sam neki dan već nešto spomenuo. Ovaj sam put mogao koristiti bass, ali i mnošto drugih rekvizita kao što je lojtra po kojoj sam se penjao i slikao ljude, sprej za automobile, neke kožne rukavice i vrlo velik prostor za menevar i izražavanje bez suzdržavanja. Milcho je dakle krenuo od 10 pa do pola12, kad sam ja sam uletio na stejđ, zalijepio mikrofon za lojtru i krenuo da vrištim i tako se prirodno ufuram u normalan crunch-show. No ovdje nije bila riječ samo o vrištanju, nego sam uveo i prekide koji su bili ispunjeni vlastitom mi poezijom.
u gromkiju
Naravno, ostatak možete predvidjeti, ukoliko ste već vidjeli kako otprilike izgleda taj show. Znači, istegao svaku kost na tijelu, zaradio nekoliko modrica, ulijetao u publiku i MC-ijao face-to-face s nekim starim rokerom, bacao ploče, probijao okvir za slike i šutao ga unaokolo. Kad je završio live-act a krenula slušaonica stvari s novog albuma, prošao sam po publici s natpisom You can dance! i na moje veliko zaprepaštenje, cijeli se klub podigao sa svojih sjedalica i krenuo da luduje.
Ambolivbl!
ludilo u gromkiju
Ta užarena plesna masa se gibala i zabavljala dok se opet nisam ubacio s malo izmijenjenim programom, u odnosu na jučerašnji. Na kraju završio s velikim iscrtanim osmjehom i srcem preko usta i prsa, i otišao na odmor u v.i.p. room sa šeširom punim tolara i limenki piva. Naime, tko god mi je stavio nešto u šešir dobio je promo-demo verziju “KA” albuma. Milcho onda nastavio rasturanje u sinth-core groovu na što su svi popizdili i nastavili sa sumanutim plesom. Čestitke tom caru, a velika čestitka i publici koja je izvsrno prihvatila ono što sam predstavio, no pri tome i sudjelovala bez beda! To je ono što se cijeni!
Nije mi poznato do kad je sve to trajalo jer sam oko pola 3 otišao na spavanje, ali činilo se da kraj neće tako skoro! Idem ja da sad pronađem tog Mr. DJ-a.
A vi danas dođite u centar, u klub MAKALONCI, jer će uslijediti još jedna verzija cruncha.
kraj showa u gromkiju
Dan4
Ne sjećam se od kuda je krenuo ovaj dan ali je sasvim sigurno da je završio u 4 ujutro, s vrućim tabanima od Milchovog i Pepeovog DJ-seta!
milchova zvijezda
Naravno, tijekom dana smo se motali po Ljubljani, naslikavali na svakoj zanimljivijoj lokaciji, otkrili istetoviranu zvijezdu na Milchovoj guzici koja ce vjerojatno postati zaštitini simbol slijedećeg TERMINALA, i dogovarali kako ćemo organizirati večerašnji show. U klubu MAKALONCI koji se činio prilicno zanimljiv, sa stupovima uokolo šanka i velikim prozorima koji su nagnuti na rijeku., održao se moj posljednji crunch-show. Ovaj put sam izostavio bass i okvir za slike, ali sam uveo drvenu ladicu iz koje sam kao čarobnjak vadio stvari i izvodio s njima kojekakve zgodnoće. Pa sam tako nacrtao stopala na gomilu papira i onda ih stavljao po podu cijelog kluba, e kako bi ljudi mogli imati primjer nekih plesnih pokreta. Pa sam neke od njih grizao (papire, ne ljude), ali se ne bi moglo reći da je atmosfera baš bila plesna. Više je bila statična u pizdu materinu. Ali ne smeta. Smeta jedino što je ozvučenje bilo toliko loše da sam većinu vremena proveo ležeći na šanku, uhom naslonjen na sam zvučnik kako bi se mogao imalo ufurati.
Mislim, ne znam kako se drugima čini, ali da kažem ovo da bude vrlo jasno. Na prvom mjestu mora biti muzika - tek od nje performans dobiva potrebnu dozu adrenalina koji se onda kroz mene filtrira i ispušta uokolo. A ovdje je muzika dolazila tek u naletima izmedu probijanja zvučnika i krčanja, da sam se zbog toga skoro bacio u Ljubljanicu. No bila je jedna zgodna zlatna ribica iznad moje glave, s kojom sam se prilčno dobro skužio (čak i pričao pomalo) tako da je na vagi sve ipak ispalo nekako podnošljivo.
margarita i soniczoil
Čak i kad me konobar ugasio, minutu prije kraja, nisam se naljutio, nego sam završio u poetskom tonu ispričavši tekst iz samog srca poetske mi unutrašnjosti. Zaradio vrlo intenzivan i dugotrajan aplauz (hvala divnim ljudima koji su mi čak poslije prišli i izmjenili po nekoliko riječi s umjetnikom), razdijelio ostatak cedea, dobio ponešto priloga u šešir i požurio da vidim ARHAI u klubu Fraga ali sam i opet zakasnio. Pa onda svi otišli do GROMKIJA gdje je Milcho žario i palio grubim saundom nekakvog deep minimala, disca i sličnih stvari! Još kad sam vani zapalio dobar grass s nekim simpatičnim domaćinima, potpuno sam odlijepio i stao da izbacujem i onaj posljedni atom energije koji se nakako prošvercao i ostao do sada u tijelu.
milcho rastura u gromkiju
A mjuza je bila super i u obližnjem YALA YALA klubu, gdje je neki rasta vrtio gomilu super-zanimljivih stvari, kao što su npr. izvjesni Finci čudnog naziva, koji u jednom spajaju etno, electro-ska i dobre house pozadine! Potpuna zadovoljština za uho, um i ostatak tijela.
yala yala
No, od takvih stvari čovjek malo prigladni. A vani se baš pripremala Sicilijanska kuhinja, pa sam požurio kušati što se nudi. Uzeo sam nešto naziva “Orangina” ili tako nešto, a sastoji se od velike pohane kugle koja je puna riže s ranim dodatcima od povrća i sira. Uz to se još dobiju male spržene kriške peciva premazane vrlo finom verzijom ajvara. Ne treba naglašavati da sam prosto u sekundi progutao tu delikatesu, otišao po još koje pivo i onda potpuno slomljen legao na počinak.
Danas je vrijeme za odmor, te gledanje i slušanje ostalih izvođača na završnom Terminal00 partiju!
Dan5
Danas sam se odlučio posvetiti isključivo uživanju, pa do kad ne pretjeram. Tako je u ranom poslijepodnevu najprije krenulo fino šetanje uz rijeku, pa do obližnjeg Prešerenovog trga, gradskog placa (banane za doručak, med za medvjeda iz Hrvatske), na koju kavicu u svakojake bircuze, pa do mjesta jučerašnjeg crunch zločina, Makalonci kluba. Tamo već đuskaju ARHAI-i, Rumunji DU-TE VINO i onaj najspominjaniji DJ svih vremena na TERMINALU00 – Milcho Pipin! Onda lagano na ručak, pokoje pivo, pa na završnu svirku i dodjelu nagrada u KMŠ. Tu sam se nekako upustio i u priču s Jelenom, redateljicom genijalnog dokumentarnog filma “Lucky Draw”. Tamo ona pokušava nagovoriti svog starog da joj kupi stan ili bar posudi neke pare kako bi mogla živjeti sama, a ne se gužvati sa sto generacija u jednom. Ali tek kad se taj čovjek (njen stari) pojavi sa: “Pusti me bre, ma nemoj da me matretiraš! Hoću da živim!”, i takvim sličnim izjavama, film postaje jebena stvar koja nasmijava i propituje do samog kraja. No, besmisleno je opisivati – treba vidjeti. Kad već spominjem filmove, moram svakako spomenuti Cristinu David (Rom) čija su dva filma prave bombe. Kadar je ovakav: polje makova, a u njemu gomila djece i krupnijih žena, i svi u narodnim nošnjama živih boja. I onda totalni attack na kameru! Svi vrište, guraju se pred objektiv, tuku se cvijećem pa bace jednu ženu dolje i malo je iscipelare, onda opet jurišaju pred kameru i izvodne nevjerojatne bedastoće. Pravo indijansko acid ludilo! Dobar je bio i Dorianov (Mkd) "The Mad Doctor" o dva mlada narkića. Super je što snima dok se ušutavaju i ne prekida dok ne počne djelovanje, pa tako možemo slušati i malo trtipovanja u tom stanju. Ali cjelokupna atmosfera je totalni crnjak, da čovjek popizdi. Onda su tu bili i animirani “Sting”, “Heroic Times”, i moj omiljeni “Foreigner”, pa još malo experimentalnih radova, koji su bili više ili manje uspješni.
jasna & balkaneska
No, da nastavim s pričom. Došli mi do Kmš-a, krenuli s nekom cugom prilikom uštimavanja ARHAI-a, i tako dočekali balkanski jazz bend JASNA & BALKANESKA. Nažalost im je kontrabasist otišao doma, pa se nisu predstavili u kompletnom aranžmanu ali eto. Bilo je fino, na momente zavuče na neke radove Tamare Obrovac, negdje malo više na gipsy ritmične forme. Ali sam se ja više motao oko šanka i tako to, pričao s ljudima. Poslije JASNE krenuli su DU-TE VINO, za koje piše da sviraju fusion. Meni je to više ličilo na neku pop verziju Garbage, pri čemu je gitarist svirao prilično neklasično i veoma zanimljivo dok je basista znao iznenaditi nekim rješenjima uvoda i prijelaza. Simpa. I onda kreću ŠARENI SLIKARI, bend kojega ne želim komentirati. Piše da sviraju”staru jugoslovansku rock glasbu”, pa vi sami prosudite što to znači.
du-te vino
I tu između su zaredale nagrade, a ja nisam baš zapamtio tko je što osvojio. Znam da je IVAN dobio nešto, i moji cimeri iz Rumunjske i Bugarske svaki po nešto za plakat ili film. Jelena iz Rijeke isfurala prvo mjesto u fotografiji, a za najbolji bend je proglašen ARHAI. Najbolji DJ je Petar Miladinov (DJ Pepe) iz Bugarske, dok sam ja, imenom Etui a prezimenom Soniczoil iz plemena dalekog, dobio ta-ta-ta-ta-ta! - drugu (2.) nagradu. Iiiii-haaaaaa! Iju-ju!! Piše ovako: awards with pride the diploma to etui etui sonic zoil for the 2nd place of international balkanart festival [terminal00]; catergory: club culture. Ali umjesto da se sad dalje hvalim, ja ću ovdje iskoristiti priliku na bini i reći da svoju nagradu predajem DJ-u koji se zove MILCHO PIPIN (Mkd). Zašto? Ovaj čovjek, koji je na Terminal00 došao kao fotograf, u dva je dana odvrtio glazbeni set u trajanju od gotovo 15 sati!!! Svirao je prije i poslije mene u Gromkiju, pa drugi dan kao uvod u crunch-show u klubu Makalonci, da bi već oko 10 otišao nazad u Gromki i puštao do rane zore. A nabrijao i rasplesao ljude do jajca!
Stari, kad se vraćaš doma, ostaješ u Zagrebu jer ovdje imamo još jedan nastup!:)
A sad kad smo to ispričali, nastavljamo na onom dijelu Kmš-a kad se na stejđ penju ARHAI. Nije baš lako postaviti deseteročlani bend na prostor koji nije dovoljan ni malo uhranjenijem DJ-u, ali nekako se sve uspije sa sitnim tehničkim problemima. Krenuli su odmah u glavu s gitarskim dijelom koji je prerastao u fini i nabrijani etno, sa sastojcima violončela, prekusija, seta bubnjeva, klavijatura, četiri ženska glasa i žlicom flaute kao dobrim začinom. Onda su otišli na malo atmosferičnije dijelove, pa na mistiku, da bi se kasnije dotakli jazza, fusiona sa stalno prisutnim narodnim napjevima i tako nas zabavili.
arhai vokalistice
Onda se teta koja čita nagrade popela na stejđ i počela opet pričati o nagradama a ja i Milcho potezali neko novo pivo na šankiću. I onda ona kaže da je onaj tko dobija put u Kopenhagen kao najbolji sudjelovatelj festivala proglašen: Etui ------------- Etui ------------- NE MOGU VJEROVAT --------- Soniczoil!
Na papiru piše: THE MOST CHARISMATIC PERSON OF [TERMINAL00] – ROUND TRIP TO COPENHAGEN, ALL TAXES PAID:)
Pa to je da popizdiš od totalnog ludila! Iiiii-haaaa! Tom jadnom Milchu sam skoro glavu zdrobio od sreće i prevelikog grljenja! Ništa, odjurim do stejđa i tamo nešto glumim jer si ne mogu pomoći, uzmem nagradu i požurim da počastim svakoga, do kad se ima para! To se vrlo brzo ostvarilo jer su tolari valuta koja ima tendenciju brzinskog nestajanja. A vrlo sporog i mukotrpnog prikupljanja.:) Inače, moram ovdje podjeliti još neke pohvale zaslužne za moj show, koji se eto mnogima svidio. Prva i najveća ide mojoj djevojci Minimum Manymum koja je ostala u Hrvatskoj, a stalno mi pisala prijevode raznih stvari koje sam na nastupu nosio uokolo na vješalici ili lijepio po zvučnicima. Zbog nje sam sav taj napor i uspio izdržati. Onda idu zahvale Šojki za vilicu uz pomoć koje sam naštimao bass, a bez toga bi bio u laganom pimpeku. Onda Pierri na svim stvarima koje je uspjela nabaviti da show ispadne dobar. Po Maji, Tanji, Petri i svim ostalim ljudima koji su na ovaj ili onaj način doprinjeli svemu dobrom na tom festu.
Eh da.
I onda je poslije te dodjele sve bio predobar cjelovečernji i cjelojutarnji tulum da ga je stvarno izlišno opisivati. Samo ovako nabacano da spomenem kako smo se poslije razbacivanja u Kmš-u i Gromkiju lijepo zabili u Yala Yala klub, dofurali milijun perkusija, drombulji, puhaljki, ribeža, rizli i nekoliko boca vrlo tečnog piva i krenuli da na podlogu DJ-a udaramo, improviziramo ili na neki drugi način učestvujemo. Onda sam se upustio u prijateljski battle s nekim MC-jem iz Slovenije, obojica zaradili dugotrajni aplauz, pa predstavljali sve glazbenike, voditelje i ostale posjetitelje!
sale na 100.000w
To je trajalo kroz cijelu noć, pa smo izašli van tek oko 6 i uputili se u hostelov birc da nastavimo dok ide. U hostel se ne smije unostiti klopa ni cuga pa ja pametan spremio piva u majicu. Naravno, na ulazu baš sretnemo lika s recepcije, ja zapnem za vrata i piva poletiše po cijelom hodniku i uokolo recepcije. Jedna mu se dokotura do nogu, on na to umre od smijeha i vrati mi je nazad. Kako bi emsijao jedan moj poznanik: Ja se zombijemskim glasom zahvaljujem, u turski bar se onda zavaljujem, svakog sa terminala00 festivala pozdravljujem i čestitke na genijalnom provodu svakom pošaljujem!
Pišem vam iz Kopenhagena!:))
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
P.S. - ukoliko imate fotki sa festa, samo pošaljite na moj mejl pa ću i objaviti najzanimljivije!!!
|
