U nekoj drugoj stvarnosti ja bih bila ja.
U drustvu, a sama. Zadovoljna. .Pijana, i s cigaretom u ustima. Svi bi govorili, pametna, neshvacena, genij. Svi bi citali i pravili se da razumiju, jer ipak samo inteligentni mogu citati.
Moj ego bi imao krila. Moje olovke bi uvijek bile tupe. Moj stomak bi bio ravan. I ponekad bih ga vidjela.. u prolazu, na sekundu.
...
Sunce me zove. Ustajem. Oni su maleni, a dizem ih visoko. Moji borovi, moje more. Oci pune snova, razbarusene kose, bijeli osmjesi. Mirise vanilija. Moje ruke su cimet i korica od limuna. Moj glas je mlijeko. Topim se poput meda na tek ispecenom kruhu.
Trcimo po livadama, valjamo se u travi. Trazimo ljuljacke, lete visoko. Gle, dotaknuti ce nebo. Spremam cvijetice u dzepove, u kose, u oci. Naljutimo se jer nam valovi ukradose kule od pijeska. Branim ih od buba i svega strasnog. Ljubim ogrebana koljena. Slusamo kisu. Dahom pustaju leptire i bubamare po mom mekanom, poput tijesta, trbuhu i tijeraju me na nekontroliran smjeh. Rukice traze moje obraze, i ushiceno me guraju prema dugi.
Izmisljotine mi teku tako glatko; kroz princeze,heroje i koale poucavam. Dajem. Ohrabrujem.Poticem. Slusam.
Bivam i jesam.
Uvijek i zauvijek.
Ja.
...
Zbunjeno gledam u svoje dlanove. Tko je Ona?