kad se rijeci istrose...
Danas izvadih kutiju iz grudiju mojih. Htjedoh pogledati sve slike sto sam ubacila u nju tijekom ovih godina. I sve papirice na kojima je napisamo volim te raznim rukopisima. Dugo sam prebirala po uspomenama. I ucini mi se tada da sam ti cula glas. Smijeh ukusan poput toplog pudinga od vanilije. Zatim dodose i mirisi. Prvo oni slani:miris ribe na gradelama, miris vina, miris pijanstva; zatim oni slatki: miris tvog zagrljaja, miris kave...
Razgovarale smo opet, u mojoj glavi, istina, i to samo na kratak trenutak. Odgurah sve to jer se bojim. Kutija me naljutila. Razbjesnila. Cemu se sada nadati? Gdje trebam gledati? Sto zeljeti? Toliko je razlicitih nacrta naljepljeno na mojim vratima, a iza tih vrata je uvijek ista slika. I sjecam se kako sam nekada imala plan, ali ne sjecam se plana. Oh, moja ti, ... zbunjenost me ogranicava, napada, tjera moje zivce na pobunu. Moja pojava gubi kosu i kvare mi se zubi. Postajem nestrpljiva, gladna i mijesaju mi se okusi. Sve ima okus zeljeza. Kazu kako je to mozda posljedica ljekova, no ja ne uzimam nijedan. Zivo blato je u meni koje guta sve njegove lijepe rijeci. Crvi su u meni. Zohari su u meni. Stakori u meni bjeze. Moj brod tone i pretvara se u balon. Treba mi toplina borova, miris pijeska i tisina zore...
Moji osjecaji ne potraju dugo jer nemam vremena slusati ih. Moj rokovnik je pretrpan obavezama koje vriste na mene, govore mi da sam glupa kad se ne mogu sjetiti prijevoda i prepricavaju mi svoje planove za koje nemam zelje znati. Moje dane provodim u drustvu staraca za koje zamisljam da su djeca i tijesim se nagradom. Ponekad dobijem cokoladu, ponekad pjedem kolac, a ponekad volim osmjehe vise nego ista. Ja gledam ljude koji nemaju vise nista. Ljude koji su izgubili pravo na privatnu golotinju. Trudim se, ali ponekad se izgubim.
Moje tijelo je postalo jedan organ jer nemam vremena za bol. Moja cula su zdruzena poput vojnika. Nemam vise taj dar razlicitog osjecanja. Moji strahovi su se stopili u jedan - strah od vremena. I ceznem samo jedno, jer sve drugo imam... oh, moja ti, ta reci mi hocemo li naci vremena?