Svi smo mi ovce. Htjeli-nehtjeli. Namjerno ili nesvjesno nastojimo se uklopiti u društvo, biti prihvaćeni, shvaćeni. A ako i nismo tako svejedno smo ovce, samo one crne. Ja se trenutno osjećam ko crna ovac koja si je dala obojiti vunu u bijelo da bi se bolje uklopila. Problem je u tome što se bijelina počela ispirati nakon svih ovih silnih kiša koje su padale posljednjih nekoliko mjeseci.
I`ve asked my angels why?
But they don`t know...
Kako možeš nekome suditi a da neznaš o čemu se radi?
Kako možeš reći za nekog da je gay, a nisi ga/ju nikad vidio/la s osobom istog spola?
Kako možeš za nekog reći da se preserava ako ga/ju nisi vidio/la nikako osim u prokletom OK-u?!
Kako možeš reći da nezna pjevati ako ga/ju nikad nisi čuo/la i čudiš se "ko cigan belomu kruhu" makar sam ti pustila najočitiju i najpoznatiju pjesmu koju već i ptica na grani zna???????
Ta i mnoga druga pitanja vrte mi se jutros po glavi.
Dakle, dame i gospodo...(drums, please)....dogodilo se to da sam još jednom shvatila tko su mi pravi (ponekad nerazumni i neodobravajući, ali ipak na mojoj strani) prijatelji. Za Barac sam znala da će shvatiti, za Alice sam znala da će se pomiriti s time i pustiti da me prođe faza, za Em sam znala da će uživati u činjenici da mi je našla slabu točku u oklopu (koji sam si stvorila. U oklopu koji me skriva, koji skriva pravu mene od pogleda običnih ljudi) i da će me zezati s ipak toliko pažnje da me ne povrijedi istinski, nego samo da se nasmijem. Ali nisam bila spremna na reakciju ostatka svijeta.
Mama koja nema pojma o meni i mom životu, nezna za moje faze plakanja koje se dogode otprilike dva put godišnje, onda se ispraznim pa sam okej, naime uhvatila me samo dvaput, a ne bi ni jednom da nije uletjela u moju sobu uvjerena da je kod mene ostavila čarape (ooooujeeeeaa, ja sam joj ih siiiigurno maznula, jer kao nemam dovoljno svojih) i uhvatila me sa slušalicama na ušima, što inače nikad ne radim jer moji roditelji vole (okej, bar su voljeli ono prije) glazbu koju ja slušam pa me često zatraže da pojačam da i oni čuju. Mama koja nema pojma o ničemu je shvatila da neki vrag nije u redu, jer se obično ori glazba iz moje sobe a sad ju držim skroz stišanom. I pita me "Teo, nič ni u redu?" Sve je u redu, zašto ne bi bilo?
I hrpa sličnih idiotarija me prati okolo.
Jebemu, u čemu je usrana razlika?!!!
SVI, SVI SU BILI LUDI ZA PROLETIM RBD PA MAKAR SU UŽIVO ZAVIJALI KO VUKOVI, A OVO NITKO NE ŽELI NI DATI PRILIKU! A, zašto???
Jer sam zajebala samu sebe.
Ouuuujeeeaaa, kao i uvijek sama sam sebe sabotirala.
Da nisam prva u školi počela komentirati kako se MTV prodao i kako pušta svakakvu gamad da pjeva, da nisam smišljala grozne usporedbe i šale na račun toga nekoga, da sam samo šutjela, sad bih bila slobodna.
Možda ne potpuno, ali bar bi bio manji broj onih koji su protiv.
Jer, ljudi su navikli da sam uvijek u pravu. UVIJEK UVIJEK UVIJEK.
Ali ovaj put nisam.
Ovaj put nemam pravo kriviti druge jer sam sama kriva.
Ovaj put ne povlačim druge za sobom nego gorim sama u paklu samoće na koji sam se proklela.
Jer oni nemaju pojma, navikli su se pouzdati u mene, bar u smislu kad kažem da nešto nije dobro, jer, tata mi je u bendu i tako to, pa se ja kao kužim u to.
Aha.
Moš mislit.
Ja sam zadnja koju trebaš pitati za mišljenje. Bar u vezi s glazbom, s knjigama sam okej.
Izgubila sam nit. Plače mi se.
Vrijedi li to patnje? Vrijedi li to opravdavanja, strpljivosti koju ću morati uložiti da ljudi shvate da sam ozbiljna da ovo nije šala?
You don`have to roll the dice...
Dap. Mogla bih šutjeti i živjeti normalno u svijetu ovaca, nemoram im podignuti kožu i ustanovit da su zapravo vukovi koji samo gledaju kako će uhvatiti neku jadnu malu ovcu.
Shake me till you wake me from this bad dream...
Što ne bih dala da nikog nije briga za to što ja slušam, da nema strvinara koji samo traže žrtvu...
Neki će prepoznati stihove, ali me nije briga.
Crna ovca. Glupača. Mazohist. Idiot. a.k.a. Bellica.
P.S. ispričavam se što sam vas nazvala ovcama, nije bila loša namjera, nego samo zorni prikaz.
