Ispričavam se što nisam pisala ni odgovarala na komentare ovaj tjedan, ali tek sam se danas vratila iz ljetnog kampa Crvenog Križa u Mrkoplju. Bili smo tamo 7 dana i 6 noći.Prva dva-tri dana nam je padala kiša tako da smo svi bili zatvoreni u kući, što je naravno prouzrokovalo brojne razmirice. Nas po šest u svakoj sobi, a svaka soba je bila odprilike veličine kutije za šibice. Pogotovo nam je išlo na jetra to što smo bili zatvorene u sobi s dvije najlijenije osobe na svijetu. Svuda oko njih bilo je smeća, čarapa, grudnjaka, gaća...
Nisu se čak ni potrudile posložiti krevet. Cijelo vrijeme su se samo izležavale i čitale. O, da i naravno jele sve što staviš pred njih/sakriješ od njih. Mojoj frendici su čak išle pročitati pristiglu poruku ali su toliko glupe da nisu znale kako jo obrisati pa da ova ne skuži. Onda su nas još gnjavile nekakve blesačice mislim da s Krka. Prvi dan su pušile u drvenoj kući gdje se sve moglo zapaliti i mogle su nas sve ubiti. 
Ali nema veze.
Od svih sam se njih uglavnom skrivala u knjižnici.
Hrana je bila blago rečeno odvratna. Jedino što je bilo jestivo je bila juha i nekakve "albino hrenovke" kako ih je prozvala jedna cura. Ooooo, da!!! I naravno pizza iz restorana preko puta kuće u kojoj smo bili.
Voditelji su svi bili zakon. Moje ludare su im cijelo vrijeme radile spačke. Mazale kvake na vratima kaladontom i slično.
Bilo je par ok ljudi s kojima si se mogao normalno družiti i zezati bez opterećenja.
Ali ti su bili stvarno rijetki.
Uspjela sam svima popamtiti imena tek dan prije odlaska. Bedak.
I onda su mi skoro svi prirasli srcu toliko da sam na odlasku plakala.
Ko kišna godina.
Da ne duljim previše, bilo je lijepo i žao mi je što nije duže trajalo.
Vaša uplakana Bellica.
i takoooo...
umjesto da ponavljam tekst koji sam zaboravila a trebam ga za 3 i pol sata izvest pred parsto ljudi sjedim tu i pišem.
upozorenje: bit će pravopisnih grešaka.
jednostavno nisam raspoložena za pažnju.
ni velika slova.
ispričavam se zbog toga.
hmmmmmmm.....
kako me nairitirala jedna glupačica iz razreda.
a mislila sam da je cura skroz okej!
al ono...
izmislila je priču da su joj na ekskurziji (na kojoj je bilo legendarno!!!)
neke cure (moje najbolje frendice za koje bih ruku u vatru stavila da nikad ne bi tako nešto napravile!)
ukrale novčanik i sebi uzele novce!!
A UOPĆE NI NISU BILE KOD NJE U SOBI NEGO SAMO DVAPUT I TO KAD JE ONA BILA S NJIMA!!!
glupača.
i taaakooo...
sad sam ljuta i pitam se koju li će ulogu meni namijeniti?
joj pa da!
ja sam sigurno držala stražu dok su se one bavile odbijanjem brave!!!
sigurno je to bilo u pitanju.
glupača(jesam to već spomenula?)
da ne duljim (moram ići tražiti odjeću)...
boook!!!
voli vas i ispričava se ludara bellicaaaaa!
SAMO SE MENI MOŽE DOGODITI DA MI PROSIJEK OD 5.0 SKORO PADNE ZBOG LIKOVNOG.
Da, LIKOVNOG.
Ah, divoteeeeee.
Ali ipak mi je dala pet, jer je videla da san već lagano u rasulu i da mi je dosta svega i da bih je mogla ubiti bude li mi to napravila.
Glupa Botox lady.
Tako ju zovemo jer ima neku ukočenu facu.
I ima neka malecka stopala, valjda broj 34 ili tako nešto.
Vodimo Barac i ja neku blesavu prezentaciju na završnoj školskoj predstavi, koja je za tri dana, a mi smo to tek sad saznale.
Divno.
Krasno. Da se ubiješ.
I ustanovila sam da nemam blagog pojma o tekstu koji bih trebala odglumiti pred parsto ljudi.
Dovraga, pa prošla sau četiri mjeseca od Lidrana, šta ona misli da sam ja supermen?????
I takoooo...
Šizim.
Valjda me Baltazar neće u četvrtak pitat kemiju.
Nisan raspoložena još i za to.
Koja koooooomaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.
Da ne pišen duge postove bez sadržaja, sad ću završiti.
Book!
Voli vas puuuno vaša: Štreberica
(Micka,Em,Barac ne se smet!)
P.S. Ispričavam se zbog ispada bijesa ranije.
