Što se kvragu događa...
Mala pauza...mada nije da sam u zadnje vrijeme bio nešto aktivan previše na blogu, ali ipak...selim, pa dok se ne aklimatiziram i ne provjerim stanje telefonskih linija u novom stanu...pozdrav dragoj blogerskoj naciji... |
Eja, eja...
Sjećam se Cibosa prošle sezone...stvarno su igrali dobru košarku...snimke njihovih susreta bile su obično kasno navečer na novoj, ali sam ih uvijek s guštom gledao...dok nisu prodali onog, kako se ono zove, Žižića (u Barcu)...i u tom trenutku su poćeli padati...i pali su...pucali su visoko, a sletjeli su prerano...ove godine su krenuli s potpuno novom momčadi...vratio se Kus, Penn...došao ja Bagarić (koji je nažalost, još uvijek ozlijeđen)...imao par dobrih igrača, malo manje zvučnih...i stvorili su solidnu momčad...upravo je završio prijenos...igrali su protiv ArmaniMilana(?)..igrali su očajno...mislim, stvarno ih ništa nije išlo...imali su sreču da su i njihovi protivnici imali loš dan...to je u biti bila tekma u kojoj su se obadvije momčadi borile koja će manje griještii...jedva 120 koševa na tekmi, sve govori...ali su se dečki stvarno borili...za razliku od prošlog kola kada su europskog prvaka držali u šahu 3/4 tekme...na kraju su pali i popušili...ali to mi je nekako počelo uljevati nadu u njih...:) Bumo videli! Otišao im je Marko Popović, koji je stvarno bio jako dobar igrač i koji ih je svojim igrama masu puta izvlačio...ali vratili su Skunija i Kusa i mislim da su se tu dobro pokrila...Bagarić, više nego dobar igrač...nema potrebe ga ponovno previše hvaliti...po mom mišljenju, fali im još možda jedan vanserijski igrač (Vujčić?), i bili bi više nego respektabilna momčad...ali sam danas imao dobar filing na njih i uplatio, naravno na njih...:) Dobar koef...1,90...:) Bravo ja...:) |
Chapter I
Bezbrižno hodajući pustim ulicama, čovjek bez imena polagano se približavao luci. Svijetla kao da su ga pratila gaseći se za njime, u pokušaju lokalne privrede da uštedi koji kilovat struje, puštajući zoru da se probije kroz okrilje noći...sada bi netko mogao reći da ova pišćeva metafora gašenja uličnih lampi, simbolizira patnju našeg glavnog junaka...ali idemo dalje...u središnjoj gradskoj luci čula se samo tišina...u biti, nije to ona klasična tišina kada se nečuje ništa, već ona vrsta tišine u kojoj se sve čuje, a ništa ne remeti onaj mir grada koji se tek budi...galebovi su zborno pjevali iznad ribarica koje su ulazile u porat, kao da mole da im ostave koji komad ribe...jednolični rad dizelskih motora ribarica, probijao se do rive, oduzimajući usnulome gradu one posljednje trenutke sna...grad kako da je to razbjesnilo i u par slijedećih minuta spustio je u samo svoje središte nervozne vozače/dostavljaće koji su uvijek u nekoj žurbi, lokomotivu koja je žurila na susret sa svojim vagonima, ostavljajući iza sebe oblak crnog dima i svu silu ranoranioca koji su se dovezli u središte javnim gradskim prijevozom...grad se budio, a ljudi su još uvijek bili pospani...hodali su pognutih glava, zavućeni u svoje zimske ogrtače, makar je bio tek studeni...ali kao i što mu samo ime govori, baš je bilo studeno to jutro...truba nervoznog vozača, prenula je našeg glavnog junaka iz sanjarenja samo zato da bi vidio da je grad počeo disati punim plućima...rijeke automobila slijevale su se u samo središte, u očajničkoj potrazi za preostalim slobodnim djelom prostora, gdje će uparkirati svoje limene ljubimce dok trčkaraju gradom u obavljanju svojih jutarnjih obveza...vozilo javne gradske službe, od milja u narodu zvano, pauk...polako, ali sigurno dizao je svoju prvo dnevnu žrtvu nepropisno parkiranu na samom pješačkom prelazu u centru gradu...preko puta ceste, majka s malim djetetom u naručju, čekala je ispred bankomata u redu koji se stvori prvenstveno zahvaljujući postarijoj bakica, koja je sudeći po njenim gestikulacijama (a i po uzviku...DRUGI PUT ZAPIŠI PIN, BABO!), zaboravila koji joj je pin i na kraju izgubila svoju karticu u njedrima bankomata...i sada se stvorila kolona...a malo djete je bilo nervozno, nenaviklo na ovakve jutarnje strke (još je ipak premaleno...) i svojim reskim, dječjim plačem budilo još malo onih pospanih na ulici koji su ili kasnili na posao ili negdje samo jednostavno žurili...iz obližnje pekare širio se opojan miris bureka i naš je junak odlućio da je vrijeme za marendu...pojeo si je jedan slasni mesni burek, sjedeći na klupici u obližnjem parkiću i krenuo pomalo dalje...s druge strane parka, majka se izderavala na svoje djete, koje se zaprljalo igrajući se u pješčaniku...ne kužim...pusti ga da se igra, a kada se djeto k'o djete zasere, izderava se na njega...jadno djete...policijsko vozilo pod punom rotacijom i ratnom spremom, prošlo je centrom grada u slalom vožnji među autima koji su gmizali puževom brzinom samim središtem...opet neko sranje...pomislio je naš glavni junak, kupio si dnevne novine i sjeo na terasu obližnjeg kafića i narućio si kavicu...opet samo gluposti u novinama...jesmo li se dovoljno uvukli u šupak amerima...da li nas evropa još može malo dublje primiti...ma nema tog šupka u koji se naši političari neće ugurati...Da,da...samo donesi...lovu ću ti dati kada se vidimo...o čemu to konobar priča? S kime? Dogovara li kakav dil? Da nije i diler u slobodno vrijeme? Ma nemoguće...vjerovatno naručuje robu za kafić...da, da... |
Konspirasi tiori No.2
Žene...pa mislim stvarno...tko bi shvatio, ne sve žene, već jednu jedinku iste nam vrste, ali suprotnog spola...zbog jedne žene ispisane su tone i tone listova...za opisati i shvatiti sve žene ovoga malenog, ali našeg nam planeta nema dovoljno šuma...kažete jedno, mislite drugo...radite treće, hoćete nešto sasvim deseto...jeste li ikada čule za nešto s čime se većina ljudi susreće u svakodnevnom životu...s jedom običnom, slatkom, a opet tako podcjenjenom...odlukom...znam da je ponekad tako teško se odlučiti iz tako velikog izbora, ali ponekad...barem ponekad biste mogle nam izači u susret i reći ono što mislite/želite/potrebujete... |
Because...
For all those times you stood for me For all the truth that you make me see For all the joy you brought to my life For all the wrong that you made right For every dream you make come true For all the love I finde in you I'll be forever thankfull baby You'r the one who help me up Never let mi fal You'r the one who see me trough, trough it all You are my strenght when I am weak You are my voice when I couldnt speek You are my eays when I couldnt see You see the best there is in me Lifted me up when I couldnt reach You give me faith 'cause you belive I'm everything I am, because you love me You gave me vings and make me fly You touch my hand I could touch the sky I lost my faith you give it back to me You said no star is out of reach You stand by me and I stand toll I have your love, I have it all I am greatful for each day you give me Maybe I dont know that much, but I know this much is true I am blessed beacuse I am loved by you You are my strenght when I am weak You are my voice when I couldnt speek You are my eays when I couldnt see You see the best there is in me Lifted me up when I couldnt reach You give me faith 'cause you belive I'm everything I am, because you love me You are always there for me The tender wind that careies me Lighting the dark, shining the love into my life You are my inspiration, trough the lies you are the truth My world is a better place...because of you... You are my strenght when I am weak You are my voice when I couldnt speek You are my eays when I couldnt see You see the best there is in me Lifted me up when I couldnt reach You give me faith 'cause you belive I'm everything I am, because you love me Aj rest maj kejs... |
..................................
Ponekad je samo potrebno isprazniti nakupljenu negativnu energiju...hvala Bogu na blogu...:)))
|
Kuda plovi ovaj brod...
Di sve ovo vodi? Do sada sam bio miran, jer sam smatrao da smo država u kojoj se takve stvari događaju "nekome drugome" ...ovim postom neopozivo zamjećujem da je stopa rasta kriminala i kriminalnih radnji rapidno porasla!!!! Još prije par godina bi mi bilo nezamislivo da čujem da je neka majka negdje u hrvatskoj ubila svoje novorođenče...pa mislim stvarno...da netko podmeće dokaze na mjestu zločina...da liječnik odbija pružiti liječničku pomoć pacijetnu koji umire zbog nedobivanja iste...Bože mili, sve više ličimo na amere...nije da mita i korupcije nije bilo i do sada, ali možda je stvar u tome da tek sada imamo pravi uvid u stvarnost? Stvarnost koja i nije tako bajna kako smo i mislili...ako je to tako, onda smo stvarno zaqrac...zar je moguće da je i do sada uvijek bilo ovako? Da svi samo gledaju kako da ukradu na veliko i malo...zar je i do sada bilo ljudi koji nisu imali nimalo ljudskosti u sebi? Na moju sreću, ja takve ne poznajem.. Pisao sam već jednom o tome što misim o ljudima koji gaze preko leševa da bi dobili što su si zamislili, tako da mi se neda ponovno...ali samo kratko da rezimiram...sram NAS bilo... |
Ic voc insajd det kaunt...
![]() Zašto imati pored sebe nekoga tko je isti kako i mi...zar nije to malo naporno...meni osobno je puno draže imati pored sebe nekoga tko mi je čista suprotnost...nekoga tko me ne kuži iz prve, nekoga tko počinje tamo gdje ja završavam, nekoga tko završava tamo gdje ja počinjem...nije mi poanta biti s nekim tko je isti ja...onda ću sam sebe klonirati i biti sam sa sobom...trebam/želim/imam nekoga tko me pokušava shvatiti, koga niti ja ne razumijem uvijek...ali to je draž...nikada neznaš što se može dogoditi...svaki dan je novi izazov, svaka situacija je nepredvidiva...lijepo je s nekim se nadopunjavati, ali je pomalo dosadno uvijek znati šta će se zbiti...više volim nepredvidivost, nego učestalost ponavljanja...ja sam ja i ne želim sebe pored sebe...s vremenom se i upoznamo, ali uvijek ostaje ona doza nepredvidivosti koja potiče razvoj situacije (ponekad) kamo se mi nismo nadali...i to je super...osobno bi mi bila tlaka znati (predviti) svaki korak...kako će reagirati, kako će se ponašati, kako će - što će...lijepo je imati nekoga tko voli tu raznolikost i tko je potiče...lijepo je biti s nekim tko te voli baš zbog te raznolikosti i tko te ne pokušava mjenjati i prilagoditi svojim šablonama, već te prihvača takvog kakav jesi i voli te baš zbog toga što jesi - to što jesi...poludio bih kada bi mi se svaki dan ukazivalo na to kako se moram ponašati da bi ona bila zadovoljna, kako moram disati da ne poremetim strujanje zraka u njenoj blizini, kojom rukom moram brisati dupe - jer je tako bolje za mene...ne volim prodike - niti ih volim davati...budi to što jesi, ako sam te prihvatio, prihvatio sam te cijelu...ne samo jedan tvoj dio koji mi paše, već cijeli paket koji te čini...ako te volim, volim te zbog toga što jesi, a ne zbog toga što želim od tebe dobiti nešto što nisi...ne volim pretvaranje i glumu...kada sam nervozan sam nervozan, kada sam ljut sam ljut, kada sam sretan sam sretan...i nema pretvaranja, nema glumatanja...moje duševno stanje se na meni reflektira u onom trenutka kada osjetim neki osjećaj...nema kontroliranja i prikrivanja osjećaja...nisam takava...dobro, osim ponekad...:) ponekad je to potrebno, ne možemo uvijek furati po svome...:) Ali u pravilu, ne glumim...i ne volim kada se meni glumi...ali krenuo sam od toga da se suprotnosti privlače...i to je tako...po meni...netko tko razmišlja poput nas, netko tko ima potpuno iste interese poput nas, netko tko je isti kao i mi, može nam biti interesantan, fascinantan, neodoljiv...na kratke staze...ali na long-run, mislim da je bolje imati pored sebe nekoga tko nas nadopunjava, tko nam daje onu dozu nepredvidivosti života, nekoga tko će moći reći...ne ja to ne volim ovako, ja to želim ovako...osobno, s nekim tko je moja čista kopija mogu se jako dobro slagati kroz cijeli život, ali s takvom osobom se nebih volio budi pored sebe svako jutro...bilo bi mi dosadno...znao bih sve o njoj samim time što poznajem sebe...ne to...želim ne znati...želim upoznati...želim probati shvatiti...ali prije svega to ću prihvatiti...takvu osobu bih želio za lajtajm frenda...ne znam koja je poanta svega ovoga, samo znam...ljube, hvala ti što jesi to što jesi...cmoooook... |
Tejk d mani end ran...
Tko nikada nije pomislio na savršeni zločin neka baci prvi kamen! Znam da ja jesam...sjećam se da smo uvijek kada bi se našli u nekim BigBradr situacijama, uvijek došli i na temu savršenog zločina...priznajem, danas ga je puno teže izvesti...ali...koliko god da bila sofisticirana tehnologija kojom se dični nam policajci koriste u otkrivanju počinitelja, toliko (ako ne i još više) je sofisticirana tehologija kojom se poneki koriste u obavljanju radnji koje nam ovaj zakon ne dopušta...svima nam je jasno da je nekada bilo puno lakše izbjeći kaznu za neku nedoličnu radnju...uzmeš mu kravu i prodaš je u susjednom selu i nikada ne budeš kažnjen za to...opljačkaš banku i nedopušteno stečenim novcem osnuješ firmu i zaradiš još puuuunooooo para tako da i djeca djece tvoje djece uživaju u plodovima tvoje...hmmm....pljačke...ubiješ u mračnom kutku neku ulice iza lokalnog saloona svojeg političkog protivnika i zasjedneš na čelo neke zemlje i povedeš je u 3.sv. rat...ma dobro, to je danas iluzorno očekivati...ili možda i nije...:¨(...nekada se moglo ući u nečiju kuću i pobiti njega i cijelu njegovu obitelj i proći nekažnjeno...jeli onda bilo bolje? Mišljenja sam da nije...ali isto tako vjerujem da je naša javnost bombardirana informacijama o tome kako se rješavaju neki slučajevi ubojstva/otmice/pronevjere, a ima i onih slučajeva o kojima se nikada ne priča...koliko je ubojstava/šverca droge/društvene pronevjere ostalo izvan dosega pravde...jeli to uredu? Mišljenja sam da nije...ali isto tako mislim da je savršeni zločin moguće izvesti...i u današnjem svijetu...nažalost...:¨( |
< | studeni, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovu besplatnu scriptu mozete pronaci kod
webmajstora