Život ide dalje - 39. poglavlje
Post posvječen Brianni
Ljudi su sretno izlazili iz kina veselo i sretno pričajući o filmu kojeg su upravo pogledali. Alex i Hope su odlazili prema automobilu. Djevojka mu je cijelo vrijeme sretno prepričavala šta joj je bilo najbolje dok je on samo klimao glavom i nasmiješeno ju je promatrao. Otključao je auto i pogledao ju je.
„Onda? Oprošteno mi je?“ –upitao ju je.
„Hmm... Ne znam još!“ –uzvratila je i sjela je u auto.
„Daj, ne možeš mi to napraviti!“ –sjeo je na vozačevo auto.
„Koliko bi ti znaćilo da ti oprostim?“ –pogledala ga je.
„Previše!“ –uzvratio je.
„Onda ti je oprošteno!“ –nasmiješila se i pogledala je ispred sebe.
„Hvala...“ –rekao je tiho i krenuli su prema kući.
Putem do kuće nisu previše pričali. Možda su progovorili samo nekoliko riječi, a ostatak vremena su slušali pjesme s radia.
„Mogu ti nešto priznati?“ –Alex ju je krajičkom oka pogledao.
„Možeš.“ –okrenula se prema njemu.
„Zapravo... Angel i Leo nisu ni trebali doći s nama! Dogovorili smo se samo kako bi te ja mogao odvući iz kuće!“ –rekao je.
„Molim?“ –zbunjeno će Hope. „Zašto?“
„Htio sam pričati s tobom!“
„Oh... A dobro onda... Drago mi je što sam pogledala onaj film!“
„I meni je drago zbog toga!“ –nasmiješio se.
Jako brzo su stigli ispred kuće, a onda su izašli i krenuli su prema ulazu. Hope je hodala prva i razmišljala je o njemu. Trebala mu je priznati nešto što je odavno trebala učiniti. Uzdahnula je i okrenula se prema njemu.
„Moram i ja tebi nešto priznati.“ –pogledala je u pod.
„Priznaj!“ –rekao je gledajući u nju.
„Možda ti se to neće sviđati, ali...“ –podigla je pogled. „Moramo popričati u vezi onoga što se desilo prije tri godine!“
„Ne, Hope!“ –odmahnuo je glavom. „Ne sada kad je sve bolje!“
„Molim te!“ –uzdahnula je. „Moram ti sve reći, Alex! Nije niti meni lako! Ne moraš ti ništa pričati, ali samo me poslušaj!“
„Dobro...“ –klimnuo je glavom.
„Ja sam za sve kriva, Alex!“ –dodala je. „Znam da smo se dogovorili da ćemo zaboraviti na taj poljubac, ali stvar je u tome što ja nikako nisam mogla! Previše mi je značio, previše ste mi oboje značili! Bila sam zaljubljena u tebe, Alex! Javljala sam ti se manje samo kako bi te pokušala zaboraviti, ali nije išlo, pa sam totalno odustala s pričanjem s tobom!“
„Stvarno si bila zaljubljena u mene?“ –začuđeno će Alex.
„Stvarno.“ –porumenivši je maknula pogled.
„Nisam znao...“ –uzvratio je. „Nekako sam sumnjao po tvom ponašanju, ali mislio sam da krivo shvaćam! Uostalom, nemoj samo sebe kriviti! Nisam se niti ja previše trudio da dođem do tebe, pa... Sve u svemu, oboje smo krivi!“
„Onda mi je drago što smo popričali o tome!“ –nasmiješila se.
Alex se i njoj nasmiješio. Ušli su u kuću. Nikoga nije bilo. Predpostavili su da je Angel još s Leom. Onda su pozdravili jedno drugoga pošto su trebali napraviti referat za školu, pa je svatko otišao u svoju sobu.
Oboje su sjedili za svojim stolom ne razmišljajući previše o zadaći koju imaju, nego jedno o drugome. Alex je znao da je ona nekada bila zaljubljena u njega i da je još zaljubljena, dok ona nije znala da je on to čuo kad su Ginger i ona pričale. Oko sat vremena su samo buljili u monitor kompjutera i pokušavali su pronaći hrabrost da priznaju jedno drugome što osjećaju. U trenutku kad je Hope, ubrzanim hodom, silazila niz stepenice, Alex je izlazio iz svoje sobe i iz dnevnog boravka. Pronašli su se na pola puta stepeništa i bili su pomalo začuđeni.
„Moramo pričati!“ –rekli su istovremeno, pa su se nasmiješilo jedno drugome.
Gledali su se. Alex je gledao Hope svojim nježnim i prekrasnim očima, a ona ih nije prestajala gledati. Pošto je bila niža od njega, morala se podignuti na prste, i približavala se njegovim usnama. Alex ju je preduhitrio i poljubio ju je, te ju obgrlio rukama oko struka, a ona oko njegovog vrata. Nastavili su se ljubiti dosta dugo dok im je srce ubrzano kucalo.
„Doma smo!“ –viknula je Angel ulazeći u kuću.
Leo i ona su zastali kad su ih vidjeli na stepeništu, a oni su se odmaknuli jedno od drugoga rumenog lica.
„Oprostite!“ –rekla je Angel.
„Ma nedajte se smesti. Nećemo vam mi smetati!“ –nasmiješio se Leo i povukao je Angel u dnevni boravak.
Alex se nasmiješeno okrenuo prema Hope koja je gledala u njega.
„O čemu si ono htjela pričati?“ –upitao ju je.
„Zaboravila sam.“ –odgovorila je nasmiješeno. „Ti?“
„Isto!“ –rekao je i onda ju je povukao bliže sebi i poljubio ju je.
Hope je završila odavno sa svojim referatom, a onda je ležala na krevetu, gledajući u plafon i razmišljajući o poljupcu s Alexom. Bila je nasmiješena i osjećala se poput curice koja se prvi put poljubi. Zapravo je bilo jako slično. Alex je brio prvi dečko u kojeg se doista zaljubila i kojeg je prvog poljubila. Cijelo vrijeme je razmišljala o poljupcu i srce joj je ubrzano kucalo, leptiriću su joj se javljali u trbuhu, a osmijeh joj nikako nije silazio s lica. Dignula se i potrčala je iz sobe. Ušla je u dnevni boravak.
„Hej!“ –pozdravili su je Angel i Leo.
„Hej, hej!“ –pozdravila ih je osmijehom.
„Oh, oh, ovaj osmijeh nisam vidjela već dosta dugo!“ –nasmiješila se Angel.
„Koj' osmijeh?“ –nacerila se.
„Daj, daj, nemoj izmišljati! Vidi se koliko si sretna!“ –namignula joj je Angel.
„Nisam rekla da nisam!“ –pokazala joj je jezik. „Vidjeli ste Alexa?“
„Otkad je ušao u onu sobu nismo!“ –odgovorio je Leo. „Mislim radi referat!“
„Ok. Hvala!“ –uzvratila je i krenula prema vratima.
Otvorila ih je i spustila se niz stepenice. Alex je sjedio za ratnim stolom i printao je papire.
„Smetam?“ –upitala je.
„Ti nikad!“ –nasmiješeno se okrenuo prema njoj.
„Šta radiš?“
„Printam referat. Prije par minuta sam ga dovršio!“
„Oh, čudno što se ti toliko trudiš oko škole!“ –nasmiješila se i sjela je na njegov mekani reket.
„Oh, oh, draga moja, ja sam bio najbolji učenik na školi!“ –uzvratio je.
„Bio!“ –dodala je.
„Da. Ti si mi sve morala uništiti!“ –nasmiješio se, dignuo se i sjeo je kraj nje.
„Ispričavam se. Mogu otići, ako želiš!“ –dodala je Hope.
„Ne, ne želim! Rađe ću biti drugi na ljestvici nego bez tebe kraj sebe!“ –namignuo joj je. „Kad smo već kod toga... Razmišljao sam i...“
„Da, želim!“ –odgovorila je.
„Kako znaš šta sam te htio pitati?“ –pogledao ju je sumnjičavo.
„Ma predpostavljam!“ –nasmiješila se. „Oprosti, reci...“
„Htio bi da mi budeš cura!“ –pogledao ju je. „Savršena si osoba, Hope, i nebi te htio izgubiti!“
„Odgovorila sam ti već. Naravno da želim!“ –nasmiješila se.
Alex se nasmiješio, podragao ju je po licu i prošao je kroz njenu crnu kosu, a onda ju je poljubio. Legli su na krevet, Alex ju je obgrlio jednom rukom i gledali su u strop pričajući.
Sutra pauza=P
Ali na DRHTAJ DUSE nije, pa vas ocekuje novi nastavak vec u 00:00, kao i svaki dan.=)
Have a nice day=*
