Život ide dalje - 37. poglavlje
Svanulo je jutro i sunčeve zrake su probudile Hope koja je spavala otkad se vratila iz škole pošto je bila izmorena i doktori su joj rekli neka se odmara što više može barem nekoliko dana. Ležala je u krevetu i podigla je pogledm prema satu koji joj je stajao ispred obiteljske slike. Pokazivao je pet i po ujutro. Znala je da se dovoljno naspavala, ali nije se još željela dignuti iz kreveta pošto se htjela malo izležavati i uživati sve dok stvarno ne bude vrijeme za spremanje za nastavu. Legla
je na leđa i pogledala je u plavi strop. Nije željela, ali razamišljala je o Alexu. Zanimalo ju je zbog čega se loše ponio prema njoj nakon što se ona četiri dana za redom brinula o njemu, pazila ga je i jedva je spavala pošto ga je promatrala po cijeli dan. Razmišljala je i tome što mu je mogla napraviti da mu da bar jedan razlog zbog onakvog ponašanja, ali nije se dosjetila ničega. Suze su joj došle na oči. Rasplakala se jer joj je bilo stalo do Alexa, a on se ponašao prema njoj kao da je najadnija osoba na svijetu.
Došlo je vrijeme da se digne iz toplog, nekanog i ugodnog kreveta. Otišla je do prozora. Puhalo je previše vani pošto se vrijeme mjenjalo jer se približavala jesen. Odlučila je staviti majicu na bretele, a iznad jednu dužih rukava. Uzela je jeans hlače i patike. Našminkala se kao i obično, pa je stavila bilježnice u fascikl i spustila se niz stepenice. Predpostavila je da su se Manuela i Angel već vratila, ali da ju nisu htjele buditi. Otvorila je vrata kuhinje. Angel i Manuela su sjedile za stolom, čitale su novine i pile kavu.
„Bok!“ –pozdravila ih je i sjela je kraj njih.
„Hej, dušo, bolje ti je?“ –upitala je Manuela.
„Da.“ –odgovorila je.
„Nazvala nas je ravnateljica na putu do ovdje. Bile smo jako zabrinute za tebe!“ –nastavila je Angel.
„Nemate zbog čega biti. Dovoljno sam se odmorila, pa sam bolje!“ –uzvratila je.
Alex je otvorio vrata kuhinje. Angel i Manuela su podignule pogled, pa se Hope okrenula kako bi pogledala u što oni gledaju. Okrenula se, spustila je pogled i nastavila je jesti u tišini. Alex je zastao. Pogledao je u nju, nakon čega je i on spustio pogled i sjeo je za stolom. Njegova mama i sestra su se pogledale začuđeno pošto nisu znale što se točno desilo među njima.
„Kakve su pretrage, Angel?“ –upitao je Alex.
„Odlične! Kaže doktor da mi se vid popravio puno prije od ostalih!“ –nasmiješila se Angel.
„Super!“ –klimnuo je glavom, uzeo je novine i počeo ih je čitato.
Angel i Manuela su prvo pogledale u Hope, pa u Alexa. Oboje su imali tužan izraz lica.
„Nešto se dogodilo s vama?“ –upitala je Manuela iznenada.
Hope ju je pogledala i odmahnula je glavom. Zatim je spustila novine, dignula se i izašla je iz kuhinje. Alex ju je krajičkom oka pogledao i izdahnuo je. Angel i njegova mama su tada pogledale u njega.
„Možeš mi objasniti što joj je?“ –upitala ga je mama.
„Valjda je još umorna. Ne znam!“ –odgovorio je ne gledajući u nju.
„Alex!“ –uzvratila je Angel. „Šta je bilo?“
„Ništa. Pretukli su me, brinula se o meni i premorila se!“ –nastavio je dizajući se sa stola. „Dovoljno vam je to?“
Zanijekao je i izašao je iz kuhinje. Tada su se njih dvije još zbunjenije pogledale. Hope je već bila na pola puta od škole, a Alex je tek ulazio u auto. Oboje su bili tužni, zamišljeni i razmišljali su jedno o drugome.
Kad je Hope parkirala auto vidjela je svoje prijatelje kako sjede ispred škole. Prišla im je, ali šutila je cijelo vrijeme pošto joj se samo Alex motao po mislima. Parker, Tony i Ginger su se cijelo vrijeme smijali, pričali su i zabvljali su se, a ona je gledala u jednu točnu i samo je razmišljala. Kad je Alex odlazio prema školkom ulazu, prijatelji su ga dozivali, ali on je odmahnuo glavom i pokazao je ljutito srednji prst Parkeru.
Nakon škole su Tony, Parker, Ginger i Hope išli na kavu bez Alexa pošto on nije želio zbog Parkera i izbjegavao ih je skoro cijeli dan u školi. Sjedili su u kafiću. Ponovno je bila ista scena. Hope jednostavno nije mogla pričati pošto juje Alex previše mučio.
„Hope, jesi li ti s nama danas uopče?“ –prodrmao ju je Parker.
„Nešto si mi pričao da me to pitaš?“ –podigla je pogled.
„Ne, ali očito želimo da sudjeluješ u priči!“ –dodao je.
„Pusti ju. Vidiš da ju Alex živcira!“ –rekao je Tony.
„Ma Alex je kreten. Ja vam to doslovno kažem!“ –uzvratila je Ginger ljutito.
„Alex je... zgubljen...“ –uzdahnula je Hope spuštajući pogled.
„Niti ne znamo zašto se ponaša tako.“ –nastavio je Tony.
„Vjerojatno ga Solange muči! Možda se želi vratiti s njom!“ –Parker je ozbiljno pogledao ju Hope.
„Idem doma!“ –Hope je uzela torbu i istračala je iz kafića.
Ginger je ljutito pogledala u Parkera, a on je odmaknuo pogled.
„Kako možeš biti takav? Znaš da je slaba na njega!“ –zanijekala je.
„Treba shvatiti da Alexu nije stalo do nje!“ –rekao je Parker.
„A kako ti to znaš? Predpostavljaš? Ili si jednostavno ljubomoran što te ona ne želi zbog njega!“ –Ginger je prekrižila ruke i ozbiljno ga je pogledala.
Tony se počeo smijati, držajući se za trbuh, a Parker ih je ljutito promatrao.
Hope je parkirala auto nedaleko od plaže. Izašla je iz njega. Puhao je jači vjetar, a nebo je bilo oblačno. Prisjećale su kakve su plaže bile kad je zadnji put došla ondje, a u onom trenutku su bile puste. Uputila se prema pješčanoj plaži. Hodala je polako i zamišljeno gledajući u valovito more. Sjela je i rasplakala se prekrivši oči rukama.
Angel i Leo su prolazili onuda pošto su se našli i htjeli su uživati u zajedničkom vremenu.
„Hej, šta nije ovo Hopin auto?“ –upitao je Leo.
„Da, to je njen auto.“ –odgovorila je Angel začuđeno. „Tko za gdje je?
Uzela je mobitel, napisala je Hopino ime u imeniku i nazvala ju je.
„Reci?“ –javila se.
„Gdje si?“
„Na plaži. Zašto?“
„Ok. Vidim te! Nešto nije u redu?“
„Ma sve je u redu. Zašto?“
„Osjećam po tvom glasu. Dolazim kod tebe!“
„Ma ne treba!“
„Začepi!“ –spustila je slušalicu. „Ljubavi, nešto stvarno nije u redu s Hope, pa bi htjela popričati s njom. Vjerojatno se posvađala s Alexom!“
„Da, posvađala se!“ –rekao je Leo.
„Kako znaš?“ –začuđeno će Angel.
„Pa valjda mi je Alex prijatelj. Rekao mi je jučer!“ –odgovorio je. „Idi k njoj!“
„Ne ljutiš se?“ –pogledala ga je.
„Naravno da se ne ljutim. Uostalom, moram se naći s tvojim bratom. Idemo igrati biljar!“ –nasmiješio joj se.
„Dobro. Javit ću ti se onda kasnije, može?“
„Naravno, ljepotice!“ –nasmiješio se Leo i poljubio ju je snažno ju zagrlivši.
Pozdravili su jedno drugoga i svatko je otišao svojim putem. Angel je hodala pješčanom plažom i odlazila je prema Hope, koja je imala nasloljenu glavu na nege, obgrlila je noge rukama i gledala je ispred sebe. Angel je uzdahnula i sjela je kraj nje.
„Znam da ste se Alex i ti posvađali. Sad mi je Leo rekao i stvarno bi htjela znati šta se dogodilo jer vidim da ti nije dobro!“ –rekla je na brzinu.
„Moram?“ –pogledala ju je krajičkom oka.
„Moraš!“ –klimnula je glavom. „Alex nam je rekao jutros da su ga pretukli i da si se ti brinula zbog njega, pa da ti je zbog toga pozlilo!“
„Istina je.“ –dodala je. „Brinula sam se o njemu. Posvađali smo se jer se on izderavao u nedjelju na mene dok sam mu pokušavala pomoći! Nije mi se ni zahvalio! Jednostavno je bio bezobrazan prema meni, a ne ispričava mi se!“
„Alex je kreten, Hope...“ –Angel joj se približila i zagrlila ju je.
Hope ju je također zagrlila i rasplakala se.
U međuvremenu, Leo i Alex su se dogovorili da se nađu u kafiću kako bi odigrali biljar.
„Ne misliš li da bi trebao pričati s Hope?“ –upitao je Leo.
„Ne.“ –odgovorio je Alex udarajući lopticu biljardskim štapom.
„Ne možeš biti takav prema njoj samo jer si ljubomoran što ju je Parker poljubio!“ –pogledao ga je ozbiljno Leo.
„Možemo promjeniti temu? Neda mi se o njima!“ –uzvratio je Alex.
„Možemo...“ -Leo je duboko uzdahnuo.
„Kako ti je s mojom sestrom?“ –pogledao ga je Alex.
„Super.“ –odgovorio je nasmiješeno ovaj drugi.
„Odlično, ali znaj da i dalje stoji ono da ću te razbiti ako ju povrijediš!“ –nasmiješio mu se.
„Alex...“ –zanijekao je Leo.
Novo:DRHTAJ DUŠE
PAKLENI ZIVOT
Ako vam se ne javim sutra i u ned. znaci da mi internet ne radi. Sad sam kod decka.
