Život ide dalje - 29. poglavlje
Ovim postom zahvaljujem Nikolini sto je popustila na moje nagovaranje i pristala objaviti novi nastavak na hororu. Hvala puno. Pusa
Hope i Alex su se vratili kod kuće isti dan jer su se slijedeći dan trebale vratiti Manuela i Angel, pa su trebali napraviti ručak i malo pospremiti kuću. Nakon što su obavili sve kučanske poslove, nazvali su prijatelje neka dođu kod nji popiti piće pošto se njima nije dalo prošetati do grada. Nije ih trebalo nagovarati. Tony, Parker, Ginger i Ted su se pojavili na njihova ulazna vrata. Pozvonili su, a Hope im je otvorila.
„Hello!“ –pozdravili su je prijatelji.
Svi su ulazili, ali Parker je zaustavio Hope. Zbunjeno ga je promatrala, pa se okrenula i primjetila kako ih Alex čudno gledala. Zanijekao je i ušao je u dnevni boravak nosivši u rukama tacnu sa čašama i bokalom hladnog i osviježavajućeg soka.
„Slobodna si popodne?“ –upitao ju je Parker, stavivši jednu ruku na zid.
„Ne.“ –odgovorila je. „Angel se vrača i danas sam namjeravala biti s njom!“
„A sutra?“ –nastavio je.
Slučajno se okrenula kad je zavrtila očima i primjetila kako Alex i dalje, iz dnevnog boravka, gleda u njih. Nije micao pogled. Nasmiješila mu se, a on je i dalje bio ozbiljan.
„Hope!“ –prodrmao ju je Parker.
„Molim?“ –zbunjeno će ona.
„Pa jesi li slobodna sutra ujutro ili?“ –nastavljao je.
„Ne znam, ne znam!“ –zanijekala je.
Pomalo ga je gurnula od sebe i otišla je prema dnevnog boravku, a on je gledao za njom. Uzdahnuo je i zanijekao te je otišao za njom. Hope je živčano sjela kraj Ginger i pogledala je u Alex koji ju je sumnjičavo promatrao. Onda je zakolutao očima, pa je pogledao u Parkera i također je zakolutao očima. Dignuo se živčano i izašao je iz dnevnog boravka.
„Što je njemu?“ –Parker je palcem pokazao prema Alexu.
„Možda je samo uzbuđen što mu se sestra vrača doma!“ –rekao je Tony.
„Ted, može partija nogometa, jelda?“
„Naravno.“ –Ted se dignuo i otišao je sjesti kraj Tonija.
„Šta je tebi?“ –upitala je tiho Ginger.
„Mah, pusti...“ –zanijekala je Hope i ljutito je pogledala u Parkera koji je pričao s Tedom i Tonijem i smijao se s njima.
„Kako je Angel?“ –upitala je Ginger.
„Ma super je. Jako je sretna što vidi iako nije baš definiran pogled, ali opet nešto vidi!“ –odgovorila je nasmiješeno Hope.
„A Leo je dobro?“ –nastavila je.
„Da, stvarno. Otkad je s Angel ne javlja nam se skoro nikad! Totalno se zaljubio u nju!“ –nacerio se Tony.
„Molim?!“ –viknuo je Alex.
Svi su se naglo okrenuli prema vratima. Alex je stajao pomalo živčano i ljuto, a oni su se u strahu promatrali.
„Sranje...“ –tiho je rekao Tony.
„Kretenu!“ –zanijekao je Parker.
„Leo i Angel su u vezi?!“ –proderao se.
Netko je otvarao vrata. Okrenuli su se prema ulaznim vratima. Manuela, Angel i Leo su sretno ulazili. Alex je bjesno promatrao Lea, a dečki su se dignuli sa poda kako bi prekinuli ono što su mislili da bi moglo izbiti.
„Dolazi sa mnom!“ –Alex je pogledao u Lea i krenuo je prema kuhinji.
Leo je zbunjeno pogledao u Angel, a i ona u njega također. Slegnuo je ramenima i krenuo je za Alexom, a ovaj je zalupio vratima.
„Hej, mala!“ –Ginger je sretno zagrlila Angel. „Kako si mi lijepa, čovječe! Uvijek bila i uvijek ostala!“
„Hvala!“ –nasmiješila se.
„Moram te upoznati s nekim!“ –nasmiješila se. „Ovo je Ted! Ted, ovo je moja jako dobra prijateljia Angel!“
„Drago mi je.“ –nasmiješio se Ted i pružio joj je ruku, a ona ju je sretno uhvatila pošto je mogla malo bolje vidjeti i to je htjela svima pokazati.
„Žao mi je, Angel!“ –rekao je Tony gledajući u pod.
„Za što?“ –zbunjeno će ona.
Začula se drnjava. Društvo se okrenulo prema kuhinji. Alex se živčano derao, a oni su preplašeno gledali jedno u drugoga.
„Kako možeš biti s mojom sestrom?!“ –vikao je Alex. „Jesi li ti normalan?!“
„Stalo mi je do tvoje sestre, Alex!“ –zanijekao je Leo.
„Da, kako da ne!“ –derao se i dalje. „Ne želim te vidjeti više kraj nje, oke?!“
Leo je ljutito izašao vani. Angel ga je htjela zaustaviti, ali joj je on rekao da će ju kasnije nazvati. Alex je izašao vani i pogledao ju je ozbiljno. Približila mu se i pljusnula ga je uplakano dok su ostali samo šutili i promatrali što će se dalje dešavati.
„Kretenu!“ –viknula je ona.
„Angel, nije on dečko za tebe!“ –zanijekao je gledajući ju i dalje ozbiljno.
„Ma po tebi niti jedan dečko nije savršen za mene!“ –nastavila je ona. „Ako misliš da je sa mnom tek sada kad mi se vid vrača kako bi me iskoristio, varaš se jer nije poput tebe, debilu! Leo i ja smo skupa već tri mjeseca, a ja sam do jučer bila slijepa! Baš zbog ovog razloga ti ništa nismo htjeli reći!“
Angel je ljutito zanijekala i potrčala je prema katu. Manuela je ljutito zanijekala i udaljila se, a Hope je prekrižila ruke i bjesno ga je promatrala.
„Tako si... nepredvidljiv i dvoličan!“
„Hope, ne mješaj se u ovo, oke?!“ –viknuo je.
„Mješat ću se jer nije u redu što joj to radiš!“ –povisila je ton.
„Rekao sam ti da se ne mješaš!“ –bjesno je uzeo ključeve zvog automobila i izašao je iz kuće zalupivši ulaznim vratima.
Ginger, Ted, Parker i Tony su se pogledali. Bili su jako zabrinuti zbog svega, a Tony se krivio najviše zbog toga što se desilo. Pogledali su onda u Hope koja je tužno gledala u pod.
„Ok...“ –Ginger je prekinula tišinu. „Mislim da bi najbolje bilo da idemo doma!“
„Slažem se s tobom!“ –klimnuo je Ted.
„Čujemo se kasnije, Hope!“ –rekao je Parker i krenuo ju je poljubiti u obraz, a ona je napravila korak u nazad i okrenula je glavu.
„Bok, Hope! Pozdravi kasnije Alexa i Angel!“ –uzvratio je Tony.
Klimnula je glavom. Tony je otvorio vrata, još jednom ju je pozdravio kao i cijelo njegovo društvo i izašli su iz kuće. Hope je duboko uzdahnula i zatvorila je vrata za njima, pa se popela do svoje sobe i umorno je legla na krevet. Rasplakala se ponovno. Ona svađa s Alexom ju je povrijedila i također je znala da se i ona loše ponije kad mu je rekla da je dvoličan. Zaspala je. Kad je slijedeći put otvorila oči bio je mrak. Dignula se pošto više nije mogla spavati. Pogledala je kroz prozor. Alexovog auta još nije bilo. Uzdahnula je i pomalo se brinula za njega. Izašla je iz sobe. Čula je plakanje iz Angelove i Manuelin glas. Predpostavila je da plače zbog Alexovog glupog i burnog ponašanja. Spustila se niz stepenice. Ispred vratiju je ležao Pogo. Otvorila ih je i odmah je istrčao iz kuće. Sjela je na klupicu, zaljuljala se i uživala je u osviježavajućem vremenu. Pošto se ljeti približava kraj, počinje hladnije doba. Vidjela je svijetla automobila. Pogledala je bolje i bio je Alexov, pa joj je odahnulo pošto nije prestajala razmišljati i njemu. Izašao je iz auta i penjao se drvenim stepenicama prema ulazu. Okrenuo se prema njoj i krenuo je prema kvaki.
„Možeš doći, molim te?“ –uzdahnula je pogledavši ga tužno.
Klimnuo je glavom i krenuo je prema njoj, pa je sjeo kraj nje. Nije ju ni pogledao. Gledao je zapravo samo u pod cijelo vrijeme kao i ona.
„Gdje si bio tako dugo?“ –upitala ga je okrenuvši se prema njemu.
„Vozio sam se uokolo.“ –odgovorio je Alex.
„Alex...“ –uzdahnula je. „Žao mi je što sam ti rekla da si dvoličan i nepredvidljiv! Nisam mislila tako. Bila sam ljuta u onom trenutku!“
„Dobro...“ –rekao je.
„Ljutiš se, jelda?“ –okrenula se s druge strane.
„Ne previše...“ –nastavio je. „Ne ljutim se toliko jako na tebe koliko na sebe!“
Podignula je pogled i vidjela je njegov tužni i zabrinuti izraz lica.
„Nebi se čudio da me Angel mrzi u ovom trenutku!“ –zanijekao je.
„Žao mi je, ali... mrzi te.“ –potapšala ga je po ramenu.
„Hvala za utjehu.“ –pomalo se nasmiješio. „Dok sam se vozi sam razmišljao o svemu! Ne želim lagati. Mislila sam da je Leo s njom samo kako bi ju iskoristio.“
„Leo nije takav i ti to dobro znaš!“ –uzvratila je Hope.
„Znam, ali kad se radi o mojoj sestri nije da previše razmišljam...“ –uzdahnuo je. „Začudio sam se kad mi je rekla da su već tri mjeseca skupa. Svi ste to znali?“
„Da, jesmo, ali nismo ništa htjeli reći iz istog razloga zbog kojeg oni nisu htjeli da ti znaš!“ –odgovorila je ona. „Preburno si reagirao! Tvoja sestra je lijepa cura, pametna i dobra. Leo ju je primjetio zbog svoje osobnosti, a ne svojeg izgleda. Zavolio ju je iako je slijepa, Alex!“
„Znam, Hope, znam. Zbog toga se i osjećam tako loše!“ –zanijekao je. „Bio sam tako jadan u onom trenutku, ali nisam razmišljao... Imaš pravo. Nepredvidljiv sam i dvoličan!“
„Nisi! Ti si samo brat koji se previše brine za najmlađu sestru. Pusti ju da uživa!“ –rekla je i odjednom je zadrhtala.
„Šta je bilo?“ –okrenuo se prema njoj.
„Ma hladno mi je. Zaboravila sam majicu dugih rukava gore, pa se sad smrzavam!“ –odgovorila je.
Alex ju je obgrlio jednom rukom i snažno ju je zagrlio, pa ju je mazio po cijeloj ruci. Zadrhtala je još jednom u onom trenutku. Ne zbog hladnoće, nego zbog njegovog prekrasnog dodira. Okamenila se, a srce joj je davao samo ubrzane otkacuje.
„Šta to radiš?“ –upitala ga je sramežljivo i nesigurno.
„Grijem te.“ –odgovorio je osmijehom.
Hope je podigla pogled prema njemu, nasmiješila mu se i prislonila mu glavu na prsa.
Nadam se da ste zadovoljni time kako idu stvari izmedju Alexa i Hope i da vam se knjiga sviđa.
