<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

Život ide dalje - 23. poglavlje

Hope je bila nagnuta na sjedalo automobila pošto joj se cijelo vrijeme vrtilo u glavi. Previše pića je popila dok je ljubomorno gledala pričanje između Alexa i Ariette. Nije se previše fokusirala na razmišljanje o njima pošto je bila jako zabrinuta za Ginger.
Bila je pijana kad se udaljila od njih, a dva sata ju je cijelo društvo tražilo. Nitko nije znao gdje je bila. Nitko ju nije mogao pronaći. Išli su svugdje. Prolazili su svako mjesto na koje su odlazili zajedno ili su predpostavili da bi mogla biti, ali bezuspješno.
Hope je duboko uzdahnula. Nije prestajala razmišljati o tome gdje bi njena shrvana prijateljica mogla biti. Alex ju je pogledao, pa se vratio na gledanje ceste.
„Žao mi je...“ –promrljao je, a ona se okrenula prema njemu.
„Tebi je u zadnje vrijeme očito stalno žao!“ –ljutito će.
„Nisam mislio da bi moglo doći do problema ako Jonel izađe s nama vani!“ –zanijekao je.
„Ma ti nikad ništa nisi mislio!“
„Hope, ne vrijeđaj me! Ginger mi je prijateljica puno duže nego tebi!“
„Baš zato mislim da si ju ti povrijedio više nego Jonel!“
„K vragu, Hope, zar misliš da sam tako loš čovjek?!“ –viknuo je.
Pogledala ga je bolje. Bio je tužan, shrvan, razočaran. Srce joj je zakucalo. Rijetko ga je viđala onakvog, pa je znala da je pogriješila što je ono rekla. Uzdahnula je.
„Žao mi je...“ –zanijekala je. „Nisi loša osoba, Alex! Oprosti, molim te! Nisam te htjela povrijediti!“
„Onda nemoj, molim te!“ –nije ju ni pogledao.
Tužno je maknula pogled. Prije skoro dva mjeseca je on zabrljao s pričanjem, a u onom trenutku je ona. Pretjerala je previše. Nebi se čudila da se naljuti na nju pošto se ona ljutila za sitnice naprem ovome. Oči su joj svijetlucale. Suze su joj se pojavile u očima. Kako je mogla biti tako loša osoba?! Kako? Zazvonio je Alexom mobitel. Naglo se okrenula prema njemu.
„Da?“ –javio se.
Parker je. Možeš doći kod mora?“ –upitao je.
„Ok. Dolazim!“ –odgovorio je i spustio je slušalicu.
„Našli su je?“ –upitala je Hope.
„Nisu. Traže da dođemo do mora!“ –odgovorio je.
Nakon onog odgovora je zavladala tišina, ponovno. Hope nije ništa mogla progovoriti. Osim što je bila užasno zabrinuta za Ginger, nije mogla prestati razmišljati o Alexu i o tome kako je bila glupa, bezobrazna, brzopleta. Došli su do plaže. Tony i Parker su sjedili na zidiću, a Alex se parkirao kraj njihovog automobila.
„Niste ju našli?!“ –Hope je potrčala k njima.
„Ne...“ –uzdahnuo je Tony. „Jonel i Ashley ju također traže!“
„I Arietta također!“ –dodao je Parker. „Sve smo prošli!“
„Mi isto.“ –rekao je Alex. „Nema joj ni traga, k vragu!“
Hope je uzdahnula i zanijekala. Pogledala je u valovito more. Njeno društvo je razgovaralo, a ona više nije htjela slušati o tome gdje je Ginger mogla biti pošto bi se skoro rasplakala svaki put kad je pomišljala da joj se možda nešto moglo desiti. Pogledala je u prijatelje. Nisu obračali pozornost na nju, pa je uhvatila priliku i udaljila se od njih. Spustila se niz stepenice. Skinula je štikle. Hodala je po pješčanoj plaži. Odlazila je prema moru i zastala je držajući štikle u ruci. Zatvorila je oči. Opuštala se. Kosa joj je vijorila na vjetru, kao i lepršava haljina. Iako joj se i dalje vrtilo u glavi, nije prestajala držati zatvorene oči. Odlučila ih je otvoriti i dalje promatrati more koje joj je pomalo dodirivalo noge. Ispustila je štikle, skinula je majicu i suknjicu, pa je ostala samo u crnom grudnjaku i crnim gačicama.
„Gdje je Hope, btw?“ –Tony je odjednom prekinuo priču.
Parker i Alex su pogledali oko sebe. Alex ju je ugledao kraj mora. Primjetio je kako prema njoj idu trojca muškaraca. Ljuto i zabrinuto je potrčao niz stepenice. Parker i Tony su se zbunjeno okrenuli i potrčali su za njim kad su vidjeli što je primjetio.
„Mala, di ćeš?“ –približavao joj se jedan dečko.
Hope se naglo okrenula. Srce joj je zakucalo ubrzano od straha.
„Hope, oblači se!“ –Alex je stao ispred nje.
Djevojka je dignula svoju odjeću sa poda i brzo se obukla. Gledala je u Alexa. Bio je živčan i imao je ljutit izraz lica. Nije prestajao skidati pogled s onih dečkiju, a ti dečki su cijelo vrijeme gledali u Hope.
„Dobro si?“ –prišao joj je Parker.
„Da.“ –klimnula je glavom. „Alex, idemo!“
„Nisu ti ništa napravili?“ –pogledao ju je Tony.
„Nisu!“ –dodala je. „Alex!“
Alex nije prestajao gledati u njih. Odjednom se okrenuo, pogledao je ozbiljno u Hope i lagano ju je pogurnuo naprijed kako bi nastavili hodati.
„Očito vodite droljicu u krevet da ste tako brzo poskočili!“ –nasmiješeno će jedan dečko.
Alex se istog trena okrenuo, uhvatio ga je za majicu, udario ga je nekoliko puta šakom po glavi. Prijatelji onog dečka su ga pokušali odmaknuti od njega, ali ih je on udario nogama i odgurnuo od sebe. Bacio je dečka na pod. Parker i Tony su ga htjeli maknuti s onog mjesta, ali istrgnuo im se i uhvatio ga je, ponovno, za majicu dok je Hope gledala šokirano.
„Ispričaj joj se!“ –prodrmao ga je ljutito.
„Oprosti...“ –rekao je.
„Nije te čula!“ –izderao se.
„Oprosti!“ –viknuo je.
„Zbog čega?!“
„Jer sam te nazvao droljom!“
„Dobar dečko!“ –potapšao ga je po ramenu i bacio ga je na pod. „Slijedeći put nećeš tako dobro proći!“
Prijatelji dečka su ga podigli s poda. Gledali su u Alexa, a on je gledao živčano u njih. Parker je potapšao prijatelja po ramenu. Rekao mu je da ide odandje kako nebi bilo problema. Hope je hodala kraj Alexa. On je bio ozbiljan i gledao je ispred sebe, ne osvrteći se prema njoj. Pogledala mu je u ruku. Bila je crvena i jako natečena. Uzdahnula je.
„Koliko ti ja problema stvaram...“ –zanijekala je.
„Molim?“ –pogledao je u nju.
„Prvo te povrijedim jer te svojim ponašanjem dovodim do pitanja da li si loša osoba, a onda se još i potučeš kako bi obranio moju čast!“
„Ne stvaraš mi probleme!“
„K vragu, Alex... Znam da stvaram!“ –spustila je pogled i pregrizla je donju usnu.
Suze su joj bile u očima, a ona nije htjela to pokazati Alexu. Našla se u njegovom zagrljaju i jednostavno su joj suze potekle niz lice. Podigla je ruke i zagrlila ga je. Alex je čuo jecanje, pa ju je još snažnije zagrlio.
Zagrljaj je prekinulo vibriranje mobitela. Javila se.
„Tko je?“ –nije poznavala broj.
Arietta je...
„Što ti želiš?!“
Znam da sam drolja, govno i kako god želiš, ali... Zovem te u miru!
„Pa reci već jednom!“
U bolnici sam. Našli su Ginger!
„Molim? N – Nije valjda..“
Ne, nije mrtva. Upravo je pregledavaju lječnici!
„Dolazimo odmah!“
Hope je rekla prijateljima da je njihova prijateljica pronađena, pa su potrčali prema automobilima i brzo su se uputili u bolnicu.

Novi nastavci i ovdje:

TORRES

DRHTAJ DUSE

ponedjeljak , 13.04.2009.
00:00 , Komentiraj { 8 } - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.