SRETAN BOŽIĆ!

Sretan Božić svima!
Praznici su počeli, a ja ležim doma u krevetu. Naravno, bolesna sam... ne mogu nikud ić... nisam bila ni za Božić jer sam dobila temperaturu tako da... ma strašno...
Još 5 dana i Nova Godina... jedva čekam... moram ozdravit da ne bi bilo da sam i za Novu bila doma i pila čaj...
Po cijele dane gledam tv... strašno... nisam nikog vidjela već danima...
Pusa svima i nadam se da vi niste bolesni...

utorak, 26.12.2006. u 10:00 ][ 7 ][ P ][ # ][ ^ ][


Ej ljudofi... evo i ja malo pišem... neki kurac mi nije valjo sa netom tako da nisam mogla ništa... a i ne da mi se pisat....
Škola mi je u kurcu i nikako da prođe više... još 4 dana samo... joj... samo da prođu više... proći ću, tj. neću proć... kuja (raska) iz fizike mi misli zaključit sulju tako da... ma kuja jedna... upropastila mi je i praznike jer mi je stara rekla da to znači da sam doma i da učim... a da ziher... ja da to napravim? Ma nema čanse... rekla mi je i nešto da ću za Novu bit doma, ali me može samo sanjat doma... ne znam šta da napravim jer kad donesem izvješće doma, bit će sranja... i to me zaboli...
U petak smo imali neki božićni sajam u školi... svaki odmor smo visili tamo, a da smo bili jedini... nismo... bilo je ljudi ko blata... svi su nešto kupovali... mi smo prodavali cedevitu... živi smjeh... da ne bi mislili da je to jedino, nije... bilo je kolača, narukvica, cd-a i itd... skupljali smo za pse vodiče... nemam pojma kolko smo skupili, ali mislim da dosta... profesori su kupovali ko ludi... ravnatelj je mislio kupit od tompsona cd, ali na kraju nije... ma dobar je on...
Došo nam je bio na sat hrvatskog... kao neka komisija ili nešto takvo... bila je i pedagogica i složili su se da je sat ubitačan... baš je tak reko... kao ovo je ubitačno, a pedagogica se složila... profa je prvi put primila flomaster u ruku i pisala po ploči... i to je krivo napisala... onda kad je išla popravljat, skoro se ubila jer se popiknula... smjeh...
Ne znam kaj da pišem... izgubila mi se muza...
Pozz...

nedjelja, 17.12.2006. u 13:19 ][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][


Naslov: Nema naslova....

Efo mene doma... bila sam vani iako sam u nekoj debilnoj kazni, ali što je najbolje, ne znam radi čega sam u kazni... bile smo u f-u Nina, Ena i ja... zajebavale smo se malo... sad smo se na kraju prisjećale starih dana... bili su dobri... došle smo do zaključka da ih se svi sjećaju, ali nikako da se ponovno počnemo družit... znam da neke živiraju neki iz društva i da zato nije sve kao prije... ali hebiga... tako je to... ja sam i dalje sa svima ok, ali nije to to što je bilo... prije smo stalno visili svi zajendo na kavama, a sada je sve u banani što se toga tiče... i tako...
U utorak smo bile Nina i ja u zvonima i zajebavale se sa Šantekom... ma to je legenda od dečka... ali fakat... zajebant kakvog nema...
Prošlu subotu smo bile vani cijelu noć... naši su se pošorali, ali je inače sve bilo super... ma sve je bilo savršeno zapravo... malo smo se i živcirale, ali smo i barile... ma sakon... ja sam bila sa curama iz razreda u San Antoniu... baš je ok tamo... zato je i Ena rekla da ćemo jednom otić... kasnije sam se našla sa Ninom i Martom u Draškovićevoj i bazale smo po Dubravi ko 3 zadnja idiota... došo je Martin dečko pa smo čekale Nininog pa kod Andrije... vidjela sam i Mužica kojeg nisam već par mjeseci ziher vidjela... to mi je baš drago... vidjela sam i Sveteca sa kojim se inače čujem svaki dan jer zove moju seku... ma dečko je sakon... i tako... bilo je sasvim ok dok se nisu potukli...
Zato je sve drugo u kurcu... škola i razred... ne bi vjerovali, ali moj razred je u takvoj banani... ovo mi je 3. razred do sad, ali ovaj je najgori... to se ne zna više tko koga voli i ne voli... svi sve pokušavaju zajebat... dvolično, bahato, ma općenito odvratno... uglavnom, nešto prestrašno...
Ocjene su mi kolko, tolko ok... ispravila sam povijest, ali sam se i kad me pitala smijala ko idiot... pita me Mađare i nisam ih znala. Kaže profa da sam njih malo preskočila, a moj odgovor je bio da mi nisu zanimljivi... ona je rekla da naravno da ih nisam naučila... mislim, šta bi ja učila nešto što mi nije zanimljivo... za Mislava sam rekla da ima lijepo ime i tako neki odgovori koji nisu imala veze sa povijesti, ali nema veze... profa se smijala samnom... to je jedini predmet na kojem se smijem ko glupača... profesor iz likovnog mi je reko da izgledam ko neka razbijačica i pito me hoću podijelit s njim neku čokoladu koju je dobio u razredu prije jer je nekom bio rođendan... ma profesor je legenda... neki ga ne vole, ali meni je baš simpa...
Jučer nisam bila vani... maj gad... to mi se nije desilo već dugo... to je zbog ove neke kazne... ali danas sam morala...

Pusa svima...


subota, 02.12.2006. u 23:19 ][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



komentari da/ne


O čemu pišemo blog?


Pišemo o glupostima najviše o ljubavi, svađama koje su česte i naravno dogodovštinama


Linkovi


ENA

i enini blogeri:

MELISSA

FRANJO

M.A.J.A.

...predobri predlošci!

...ŠPALJ..

-to je sve dio marketinga =)


Best frendovi


N.I.N.A
G.R.G.A
G.A.V.R.A.N
B.I.Š.Ć.A.N
M.U.Ž.I.C
S.V.E.T.E.C
A.N.D.R.E.A


PJESME


Daleka obala
14 PALMI

Četrnaest palmi na otoku sreće
Žalo po kojem se valja val...
i moja draga obasuta cvijećem
leži kraj mene, sretan sam ja.

Četrbaest palmi se nadvilo nad nama.
Sa žala šumi zapjenjeni val,
a moja draga obasuta cvijećem,
strasno me ljubi, sretan sam ja.

Četrnaest palmi sad više ne rastu
Žalom se više ne valja val,
a moja rdaga obasuta cvijećem,
nije kraj mene, tužan sam ja.

Al nema veze što palme ne rastu
I što se više ne valja val...
I nema veze što nema moje drage,
sa drugom sutra sretan bit će ja...


Daleka obala
KURVE

Stvari se polako vraćaju na mjesto.
Ovako nešto se ne događa često.
Premda, priznajem ponekad pretjeram
i nekud otplovim sam.
I tad slike izblijede sve,
i tad zatvaram se u sebe.
i tad nisi mi potrebna.
Kazaljke i dalje krugove crtaju.
Umjesto zvijezda, kišne kapi na grad padaju.
Prazno mjesto u mom krevetu sjeća me
bila si tu...
Tko zna, kuda si otišla?
Tko zna, zbog čega se ne vraćaš?
Tko zna, sve piše u zvijezdama...
Još jučer poljupcima mi smo se borili
i dodirom smo jedno dugom tajne otkrivali.
Što se dogodilo?
Gdje je ta kap što je prelila čašu,
što te natjerala da odneseš sve što sam volio,
a tebe sam volio.
Sve što sam sanjao,
a tebe sam sanjao.
Ma zar sam pogriješio, kad sam se smijao,
kad su mi govorili da sve su žene kurve?
Kad bi zauvijek zaspao ovaj grad,
kao u bajci prekriven trnjem i travama
sve dok se ti ne vratiš, a vratit ćeš se znam
i sve dok tvoja ruka e dotakne moj dlan...
dok me ne zagrliš...
dok me ne poljubiš...
dok me ne zagrije tvoj dah...
Još jučer poljupcima mi smo se borili...


Prljavo Kazalište

S VREMENA NA VRIJEME

S vremena na vrijeme, čini mi se
ko da su tvoji koraci...
S vremena na vrijeme, pa se sjetim
ja nisam tvoj, ne postojim...

Otkada nisi pored mene ti,
obučen ležim, kaput ne svlačim,
jer previše je dana iza nas,
koje ne mogu izbrisati.

Što je više sjećanja,
to je više nevolja...

S vremena na vrijeme, čini mi se
ko da su tvoji koraci...
S vremena na vrijeme, pa se sjetim
ja nisam tvoj, ne postojim...

Otkada nisi pored mene ti,
ja samo živim blues, ne izlazim...
Sad me liječe kao doktori
B.B. King i crni maheri...

Što je više sjećanja,
to je više nevolja...


Parni valjak
PRAZNO TIJELO

Ne treba...
prazno tijelo meni ne treba...
U tvojim očima,
nema mjesta gdje sam bio ja.
Nema više onih pogleda,
kao nekada.
Nema više onih dodira,
kao nekada.

Reci mi...
do kada misliš šutjeti.
Hajde reci mi...
zar stvarno nemaš više hrabrosti?
Smisli neku sitnu laž,
smisli bilo što.
Želio bih da ti vjerujem,
bar malo.

Kada legneš kraj mene,
meni je hladno.
Kad ti usne dotaknem,
meni je hladno.
Znam... da više nikada,
više nikad ti i ja,
kao... nekada.

Gdje si ti...
dal se ikad misliš vratiti?
Pričaj mi...
tišina će me ubiti...
Nedostaju mi tvoji dodiri,
kao nekada...
Nedostaju mi dodiri,
kao nekada...

Kada legneš kraj mene,
meni je hladno.
Kad ti usne dotaknem,
meni je hladno.
Znam... da više nikada,
više nikad ti i ja,
kao... nekada... 2x


Daleka obala
MORSKA VILA

Kao da je morska vila
Sve je moje snove ostvarila
Na obalama vrelim
Ne prospavane noći
Kao da je dio dio plime
Modro more šumi njeno ime
I sklada tihe pjesme
Pjesme o samoći

Kao da je dio sna
Što me nosi zvjezdama

I dok je ljubim
Ona se pretvara da spava
Grije nas zlatnim suncem
More ljubavi

I dok je ljubim kao more
Njeno tijelo podrhtava
Povedi me prostranstvima gdje svi
Pjevaju o ljubavi..


Prljavo Kazalište

NE BIH TE ZATAJIO

Ako sam te i povrijedio,
ako slagao sam nekada,
ako sam ti srce ranio,
zatajio te ne bih nikada.

Ako sam i druge gledao,
ako sam im poljubac dao,
to ti nikad neću reći
da ti poslije ne bi bilo žao.

Ako sam ti kasno došao,
ako te i nisam nazvao,
kunem ti se, evo, iznova
zatajio te ne bih nikada.

Ako sam ti srce ranio,
nisam nikada to prebolio.
Ako sam ti srce ranio,
nisam sebi to oprostio.

Ako sam te i povrijedio,
ako sam slagao nekada,
ako sam ti srce ranio,
zatajio te ne bih nikada.

Ako sam i druge gledao,
ako sam im poljubac dao,
to ti nikad neću reći
da ti poslije ne bi bilo žao.

Ako sam ti kasno došao,
ako te i nisam nazvao,
kunem ti se, evo, iznova,
zatajio te ne bih nikada.

Ako sam ti srce ranio,
nisam nikad to prebolio.
Ako sam ti srce ranio,
nisam sebi to oprostio.

Ako sam ti srce ranio,
nisam nikad to prebolio.
Ako sam ti srce ranio,
nisam sebi to oprostio...


IZ FILMA LEGENDA O MEDVJEDU

Što god dodirnem,
to uništim.
Što god rekao,
pomirit se ne mogu s tim.
Tražim oprost,
tražim odgovor,
iskupiti želim grijeh,
ali uzalud
jer magla skriva put.
Bracu svog sam izdao,
vjerovao si sve,
a ja sam te izdao.
Ne mogu više lagati,
ne mogu sakrit sram.
Samo čudo će me spasiti,
ublažiti moju bol.
Tonem u mrak,
ne mogu van.
Bez sna,
bez nade
i nikad slobodan...
Bez izlaza,
bez utjehe.
Dajem sve
i gubim sve...


Prljavo Kazalište
SAVA MIRNO TEČE

Kroz ovaj grad teče rijeka,
mutna, pomalo prljava.
Tek kada pređem preko nje,
tada znam-ja sam kod kuće.

Na tvoja vrata kad tiho pokucam
svaki put bojim se,
možda te nema,
možda ne otvoriš,
možda me ne voliš..

A Sava mirno teče,
Sava mirno teče-kraj nas.

Sve rijeđe pamtim ceste i
gradove, imena, datume,
ali još čuvam noć
kada sišli smo skupa do obale.

I nismo čuli umorne skitnice,
psovke i tučnjave,
Ko da je praznik,
zvijezde su padale u mulj i kamenje.

A Sava mirno teče,
Sava mirno teče-kraj nas.

Ti samo stavi ruke na moja ramena,
neka ti oči sjaje poput dragog kamena.

A Sava mirno teče,
Sava mirno teče-kraj nas.

Kroz ovaj grad teče rijeka,
mutna, pomalo prljava.
Tek kada pređem preko nje,
tada znam-ja sam kod kuće.

Jer Sava mirno teče,
Sava mirno teče-kraj nas.

Ti samo stavi ruke na moja ramena,
neka ti oči sjaje poput dragog kamena.


.....ljubav je kurva.......