utorak, 25.12.2007.

Bokić!

Evo napokon ja pišem novi post............Ali prije svega svima vama želim SRETAN BOŽIĆ,želim da se sve vaše snove ispune.
Imam jako dobru vijest za vas za dva dana dobit cu doma internet.......jeeeeeeeeeeeeeee..
Jučer sam bila na polnoćki i bilo je super
ali kao i svake godine dečki su ispred crkve pucali petarde..........
A šta je bilo u petak?
Ma to je bila ludnica,prvo smo išli ja i moji frendovi na klizanje i nakon pola sata sam se ful ufurala u to ali nažalost bilo je kraj..............idemo dalje...................
Poslije smo otišli u Kostrenu kod neke cure na rođendan (Lorene),ali što je najbolje tu curu nismo ni poznavali...........tako smo se na roćkasu ludo proveli i upoznali sve dok nismo morali otići doma.........
Puno pozdrava:Loreni,Emmi,Niki,Patriciji,Luki,Perotu,to su neki koji su bili na roćkasu.....

ponedjeljak, 03.12.2007.

Love

Ovo čitajte ako hoćete, to vam je dio mog referata.Ljubav. Što je to ljubav, kako ju zapravo definirati postoji li jedna rečenica u kojoj je sažeta sva njena vrijednost, sva suština kojom ona zrači? Naravno, postoji mnogo definicija ljubavi, jer koliko ima ljudi na zemlji, zasigurno ima toliko definicija ljubavi. Svaki čovjek ju doživljava drugačije, drugačije se odnosi prema njoj, drugačije ju ima percepiranu u svom svijetu vizija i mašte. Još kao mala djevojčica zamišljala sam da je ljubav sunčeva zraka koja kad obasja dvoje ljudi spoji ih jednom svojom tajanstvenom energijom i oni postaju jedno veliko srce žark e crvene boje, što je boja žešća ljubav je veća, snažnija. Dok sam bila u vrtiću tete su nam čitale priče o prinčevima na bijelom konju koji su spašavali svoje male princeze u nevolji i svak takva priča imala je sretan završetak jer je dobro srce odnosno ljubav pokazala svoju moć i okitila kraj sretno.
Baš je lijepo biti malen, okružen si rukama koje te štite, čuvaju i vole, sve ti se čini jednostavno lako nitko ti ništa ne može. Ako ti nešto ne štima dozvoljeno ti je raspekmezit se i očekivati da će netko poput bake, djeda, mame ili tate pasti na tu dobru, staru dječju foru, no nitko ti zbog toga neće zamjerit zbog toga što si malen, što si dijete i još ništa ne znaš, ali s vremnom postupno ćeš savladavati gradivo života.
Život odmiće i iz djeteta polako krećeš prema svijtu zrelijih, postaješ tinejđer i već evo problema na pretek. Upoznat si sa nekim pojmovima života i razlikuješ već neke stvari i već sam iskorak u svijet velikih počinje te strašiti. Doživiti ljubav u ovim godinama je nešto najslađe, ali isto tako može biti veoma bolno ako se s osjećajima, emocijama poigraš ko djete šibicom, ona će te naravno opeći. Srca se lome, slamaju poput stakla, napuknu od bola i u tim pukotinama kadkad se rodi i ljubomora. To je ono što si ni u kojem slučaju ne smijemo dopustiti,pukotina je luksuz uljeza, ljubav treba rađati samo zrele plodove, biti nam poticaj da krenemo naprijed, da se odreknemo nekih stvari i usrećimo ne smo svoje najmilije već i druge sićušne atome što nas okružuju a mi ih ne primjećujemo bilo iz razloga što to namjerno ili ne namjerno znamo kadkad činiti.
Kad postaneš roditelj tada ljubav postaje puno veći stupanj od onog predhodnog, tada ljubavi puno daješ, puno u nju ulažeš, ona postaje svakodnevna briga zbog koje si spreman na žrtvu i odricanje i kad te probode oštrim mačem ti joj opraštaš, moliš za nju, pokušavaš ju izvesti na pravi put.
I u stare dane kad ti štap postane drug, a tijelo sporo i tromo još uvijek imaš sange da ju djeliš sa svima, a s mlađima još više. Nema bake ni djeda koji ne udovoljavaju unucima, pa i svojoj djeci iako su veliki i velikima su potrebni roditelji, svima nam je potreban učitelj koji će nas voditi kroz život i dati nam formulu koja nikada neće povrijediti niti jedan život niti jednu njegovu vrijednost niti jednu ljubav.