...Solli contra tutti....
Boulevard Of Broken Dreams
GREEN DAY - "Boulevard Of Broken Dreams"
I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone
I walk this empty street
On the Boulevard of Broken Dreams
Where the city sleeps
and I'm the only one and I walk alone
I walk alone
My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
'Til then I walk alone
I'm walking down the line
That divides me somewhere in my mind
On the border line
Of the edge and where I walk alone
Read between the lines
What's fucked up and everything's alright
Check my vital signs
To know I'm still alive and I walk alone
I walk alone
My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
'Til then I walk alone
I walk alone
I walk this empty street
On the Boulevard of Broken Dreams
Where the city sleeps
And I'm the only one and I walk a...
My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
'Til then I walk alone...
...............
...Ovo mi je jedna od najdražih pjesama...Obožavam je..Pa sam je odlučila staviti kao post.....Pozz svima!!! ......................
Pjesma za mene...
PJESMA ZA MENE ( by: Oružjem protiv otmičara )
Tražim prave razloge da odem i da nema me...
Molim te pomozi mi i reci ako sjetiš se...
Treba li da sam ovdje i čekam da prestane...
Ne znam gdje mi je mjesto i jako se bojim...
Znam da dobro znaš...
Baš i nemam razloga...
Nemam...
Samo jedan dan je dovoljan...
Da zaboravim na sve... za jedan dan...
Hajde brzo sjeti se i misli srcem svim...
Inače tu ostajem, više ne odlazim...
Hajde brzo sjeti se ako možeš, reci mi
Da li treba da sam ovdje ili da se izgubim...
Znam da dobro znaš
Baš i nemam razloga...
Samo jedan dan je dovoljan...
Da zaboravim na sve, samo jedan dan...
Znam to nije dan...
To nisam ja...
...JA....
JA
Pod krivom zvijezdom rođena,
Trnovitim putem vođena,
Pod paklenu zavijesu sklonjena,
Ni od koga voljena,
Tamom pokošena,
Tebi u naručje donošena...
Ja sam patnik koji moli,
Ja sam rana koja boli,
Ja sam tuga u zlu,
Ja sam mora u snu...
I dok mi se život gasi...
...čeka tebe ti ga spasi...
...Krik...
Sve se mijenja. Više ne uživam u punini života kao prije. Sve polako odlazi u beskrajnu crnu rupu. Sve što je bilo oko mene više nije tu. Vidim samo tamu, a osjećam prazninu. Ne znam razumiju li me, ali ja čeznem upravo za ONIM... Sve je izmaklo kontroli, a gnjev koji osjećam u sebi polako izlazi na površinu. Vrištim u sebi a nitko ne primjećuje. Pada mi mrak na oči i propadam u tamno dno. Neka nedefinirana sila pritišće me uz tlo, a ja tu ništa ne mogu. Moji pravci krenuli su u krivom smjeru. Je li uopće važno? Svoje nade polažem u misao da je sve ovo noćna mora koja djeluje previše stvarno. Želja mi je probuditi se i zaboraviti sve ovo. Nešto me koči i ne da mi da se maknem od stvarnosti.
Napokon shvaćam okrutnu realnost i bojim se daljnih ishoda.. Možda je sve to moja besvjesna formula za privlačenje pažnje? Neprekidno se okrečem. Razmatram moguće otvore za izlazak iz ovog stanja. Znam li istinu? Ma, je li ona uopće važna? Samo je jedan način da dokučim svoje pravo ja. Sav ovaj prokleti svijet mota se oko mene i ne vidi što se događa. Ali ja znam... Ljudi, jeste vi zaista toliko slijepi? Ma pojma vi nemate. N, u jedno sam sigurna. Kadtad doći će i vaš trenutak. A ja ću se prkosno smijati i uživati u vlastitoj nirvani...
Sad butterfly girl...Like ....someone...Like me...
...Pretvaranje...
Najsvjetlija svijeća od svih je ugašena... Ugašena od onih koji se ne mogu suočiti sa stvarnošću... Svaki kucaj srca otkriva laži na sve strane i stvara temelje drhatjima... Svaki val u jezeru izazvan je porculanskim lomom... I ja zadršćem... Svi pravi odgovori su u moru... Prašini laži... Beskrajno obilje mudrosti... Bjelina se pretvara u crveno... Nevini umiru... Crna strana prošlosti nije sjajna, postaje mrlja... Ostaje samo pretvaranje od onaga što je trebalo biti...Crna strana prošlosti nije sjajna, ostaje mrlja... I sve što se u životnim snovima činilo da treba biti.... Pretvaranje...
...Čvrsto tlo...
Živjeći na različitim mjestima, izbjegavajući različita prostranstva... Moj kompas je razbijen... Gubim put... Ludilo me odvelo u pogrešnom smjeru... Moja prošlost diše mi niz vrat i čini se da jedino što sada mogu učiniti je vratiti se na početak kada se nalazim ispred poniranja iluzije... U meni još uvijek postoji mjesto koje me ispunjuje... Svetost koju dozivam iznutra... Bježim dok me zima vodi... Pitam se mogu li pronaći čvrsto tlo ako se potrudim? Slijedim nedostižne puteve, čini se da su zapisani u kamenu... I vrata prema novom životu zatvaraju se prebrzo... Čak niti gorući mostovi neće me zaustaviti! Znam da u meni još uvijek postoji mjesto koje me ispunjuje... Ako se potrudim, mogu li pronaći čvrsto tlo ... ili samo gubim vrijeme?
.....SPAS.....
SPAS
Kada nam smrt postane
spas od života,
u čemu nas život
vremenom prevari...
Kad ispružimo ruku prema
tom zadnjem trenutku,
da li pomislimo gdje sjaj
života izgubi draž?
I prije no što izgubimo
sjaj života u očima,
zbog čega i zašto, izbor
smrti i bespuća tame?
Zar zbog nemoći pronaći sebe
u vremenu drugih?
Ili zbog nemira duše
što u smrti potraži spokoj?
Neznam zasto bas ova pjesma...Htjela sam nešto napisati, ali nisam znala što..Odlučila sam se za ovu pjesmu...Tužna je....Suosjeća samnom...
