Jedan post za post :)

utorak , 09.02.2016.

Krabulje, maškare, ludorije ... su prošle i sada počinje - post.

Nadam se da ste u zadnja dva mjeseca uživali što u blagdanskim udovoljavanjima u prosincu, te u maškaranim ludorijama s krafnama, fritama, kroštulama, kuhanom vinu ... u siječnju jer iz mog iskustva to nam je potrebno.
Ja sam si uzela ta dva mjeseca u godini za guštanje i pretjerivanje ako mi je do toga.

E, a onda je gotovo! Što sam se zguštala sam se zguštala, što se nisam nisam.
Vrijeme je od posta i vrijeme je ulaženja u ravnotežu.
Nakon ove zadnje krafne koju sam upravo pojela, sa zadovoljstvom se prisjećam krilatice iz neke davne reklame:
"pij malo, pij dobro". Ja sa sam si ju proširila na - jedi malo, jedi dobro!

Bas danas od svih dana nabasala sam na članak o bretarijanstvu, a onda pogledala i intervju "Na Rubu Znanosti" s Victorom Truvianom.
A isto tako sa zadovoljstvom doznala da je odnedavno u Francuskoj zabranjeno trgovinskim lancima bacati hranu koja nije više za prodaju, nego da imaju zakonsku obvezu poklanjati ju u dobrotvorne svrhe. Hvala ti Živote.

Umjerenost, solidarnost, skromnost su nam se nakako izgubile kao vrline i kao poželjna životna orjentacija, želim ih nazad!
Dakle uobičajeno stanje kojemu težim je: "Jedi i pij malo i dobro."
Čitajući knjigu "Žene, hrana i Bog" i promatrajući sebe uočila sam kako se hranom često znamo umrtvljivati i otupljivati, jednako kao mnogim drugim načinima.
Neumjerenost u hrani, ne obaziranje kakve je kvalitete, bitno da je ima dovoljno, a po mogućnosti i malo viška da ne prefali postalo je normalno. I to cijele godine, svakog dana, ne samo ponekad da si malo damo oduška.

Hm?! Mislim da smo malo "zabrijali" kako kažu mladi.
Želim vam predstojeće dane ispunjene kako malim i dobrim porcijama hrane i pića, tako i organskim porcijama zraka i svakako zdravim i solidarnim porcijama misli i osjećaja.

Živi i zdravi bili